Projekt ITER je najveći međunarodni znanstveni projekt, vrijedan oko 13 milijardi eura, pri čemu Europska unija sudjeluje sa 45 posto, a za Slobodnu Dalmaciju komentirao ga je Tonči Tadić, nuklearni fizičar s Instituta Ruđer Bošković i predsjednik Euro-mediteranskog foruma.
Godine 2005. odlučeno je da se u Cadaracheu kod Marseillea sagradi Međunarodni termonuklearni reaktor ITER u suradnji EU-a, SAD-a, Rusije, Kine, Indije, Japana i Koreje. Gradnja ITER-a je počela 2007., a prva plazma očekuje se 2019. godine.Kako se bliži ulazak Hrvatske u EU, počela su imenovanja hrvatskih članova u odbore i povjerenstva EU-a, a Tadić je nedavno imenovan u CCE-FU, odnosno Savjetnički odbor EU-a za nuklearnu fuziju. CCE-FU je svojevrsni nadzorni odbor za 45-postotni udio EU-a u projektu ITER. Sastoji se od predstavnika svih članica EU-a i Švicarske. Predsjednica tog odbora je Catherine Cesarsky,savjetnica francuskog predsjednika Nicholasa Sarkozyja za nuklearnu energiju. Svi članovi CCE-FU su fizičari.- ITER bi po svojim karakteristikama trebao nadmašiti sve do sada viđeno kod tokamaka. Temperatura koja se planira postići u središtu plazme trebala bi dosegnuti čak 150 milijuna C, tj. 10 puta više od središta Sunca. Bljeskovi fuzije trebali bi trajati više od 500 sekundi. Bio bi dakle zadovoljen Lawsonov kriterij za samoodrživu fuziju. Kao ilustraciju veličine i snage tog stroja, za startanje fuzije povlačit će iz francuske električne mreže snaga od 150 do 650 MW u vremenu od 30 sekundi. U ITER-u bi se testirao niz tehnoloških procesa koji bi omogućili gradnju komercijalnih termonuklearnih reaktora nakon 2035. Temeljem spoznaja s ITER-a, planira se gradnja još jačeg termonuklearnog reaktora DEMO, od 2 - 2.5 GW, koji bi bio spojen na električnu mrežu kao i ‘klasična‘ nuklearna elektrana. Gradnja DEMO-a bi trebala početi 2025., a trebao bi proraditi do 2035. i biti model za komercijalne fuzijske reaktore snage 3 - 4 GW. Očekuje se da bi termonuklearni fuzijski reaktori nakon 2050. mogli proizvoditi glavninu energije u svijetu, što bi otklonilo krizu energije u svijetu i smanjilo emisiju CO2 – pojašnjava dr. Tadić. Naš cijenjeni nukearni fizičar objašnjava kako je što se tiče same nuklearne fuzijske reakcije, tu sve jasno još od prije 60 godina. - Ključni problemi ne tiču se same fuzije, nego i fizike materijala i fizike plazme, koje su jako napredovale, pa je zato ITER danas i moguće napraviti. S unutrašnje strane ITER-a imate plazmu od 150 milijuna C, a s vanjske strane supravodljive magnete od legure niobij-titan hlađene na –263 C. Iz plazme treba uklanjati stvoreni helij i zagađenja od isparavanja sa stijenki i dodavati novi deuterij i tricij. Stijenka ITER-a ispunjena je litijem, od kojeg se pod udarom neutrona dobiva tricij, koji služi kao gorivo. Sve to je izloženo vrlo jakom neutronskom zračenju, od volframskih stijenki, preko supravodiča do elektronike – objasnio je Tadić. Dodaje i kako su laboratoriji za nuklearne reakcije i za međudjelovanja iona s materijom u Zavodu za eksperimentalnu fiziku Instituta “Ruđer Bošković”, te laboratoriji za plazmu i za fiziku površina na Institutu za fiziku već danas osposobljeni za uključivanje u fuzijska istraživanja Euratoma i već se bave srodnim područjima istraživanja.