Kad kriza u Hrvatskoj jednom završi - biznismene čeka kaos

Piše: Miodrag Šajatović
[email protected]

Turbulencije su nova normalnost za industrije, tržišta i kompanije. Za njihovo svladavanje, čini se, trebat će sposobnosti menadžera-mutanata

Proteklih mjeseci jedno je od najčešćih pitanja bilo: ‘Jesmo li dotakli dno krize?’ Odgovor je morao glasiti: ‘Nismo.’ Na početku jeseni 2009. moglo bi se reći kako ima naznaka da je dno dodirnuto, ali postoji i loša vijest: čini se da je to dno prilično dugačko, da će trebati dugo hodati dok se dođe do stuba koje vode prema gore.  Dokaz da je dno dodirnuto, odnosno da je ekonomski ciklus ušao u novu fazu, nisu statistički podaci o kretanju BDP-a. Oni su i dalje vrlo varljivi. Svjedočanstvo ulaska u završnu, makar i dugu, fazu jest urušavanje sve više preinvestiranih, a nefokusirano vođenih kompanija. Ako je posrtanje adriatica.neta bila prva iskra, onda bi se moglo reći da je ulazak vjerovnika u bankrotirani trgovački lanac Pevec moguće uzeti kao točku nakon koje će se zbrajati tvrtke koje su pale na koljena. Čakovečki je MTČ primjer.

Gorjeti u paklu Prije desetak godina Privredni vjesnik izdao je zbirku aforizama za menadžere. Jedan glasi: ‘Kapitalizam bez stečajeva jest kao kršćanstvo bez pakla.’ Možda bi bilo još preciznije reći da postoji i ranija faza usporedbe. Pokušaji banaka i ostalih vjerovnika da spase posrnule tvrtke u kapitalizmu jest ono što je u kršćanskom učenju opisano kao čistilište. Tako će dio tvrtki završiti u restrukturiranju i spasit će se konačne propasti, a dio će nakon neuspjela čistilišta izgorjeti u paklu. Do prije godinu dana u modi su bili konzorciji kojima je cilj bilo osvajanje novih poslovnih prilika. Danas se konzorciji osnivaju, ili bi se trebali osnivati, radi pokušaja spašavanja tvrtki koje su bankrotirale, jedino što se to formalno ne vidi. Vjerovnici koji se ne budu brzo udruživali morat će u bilancama brisati velike iznose. Primjera radi, država je kroz Podravku i svoje institucije izložena SMS-u s više od stotinjak milijuna kuna. Bez brze i odlučne akcije - s milijunima se može oprostiti.

Sad će se pokazati i koliko su banke spremne za preuzimanje tvrtki dužnica koje više ne podmiruju dugove, imaju li krizne menadžere ili nemaju. Bankari u ovom trenutku imaju vrlo važnu ulogu i za cjelokupnu budućnost nacionalne ekonomije. Razumljivo je što će predsjednici uprava u čije su se vrijeme krediti odobravali, danas se vidi, rizičnim tvrtkama htjeti pokazati da im ulaganja ipak nisu bila potpuno promašena. Bude li se, međutim, spašavalo one kojima pomoći nema - u pitanje će doći financiranje onih kojima će nakon završetka krize trebati svjež kapital.
Za odluku kojeg bolesnika spašavati, a kojega ne, presudna je i procjena koliko će trajati to hodanje po dnu krize. Tu odgovor nije jasan. To je i razlog zbog kojeg Lider i HUP pripremaju konferenciju ‘Dan velikih planova’. Okupit ćemo najrelevantnije ljude za procjenu kakva će biti 2010., počevši od guvernera Rohatinskog. Mnogi su već napravili planove za sljedeću poslovnu godinu, no pitanje je jesu li realni ili nisu. Stvari se i globalno i lokalno mijenjaju gotovo iz tjedna u tjedan.

Nikad više mira Prosječni poduzetnik ili menadžer u Hrvatskoj mogao bi iz procjene da je dodirnuto dno, bez obzira na to koliko puzanje po njemu trajalo, izvući zaključak da se ipak nazire povratak u normalu. Nažalost, normale više neće biti. Bar tako tvrdi poznati otac suvremenog marketinga Philip Kotler, kojeg je u Hrvatsku drugi put doveo Đuro Njavro i njegov ZŠEM.  Dio poslovne zajednice u ovoj zemlji obožava minorizirati sve i svakoga. Pa kada dođe kalibar poput Kotlera, odmahne rukom i ustvrdi da taj ima previše godina i da je odavno sve rekao.
To, naravno, nije točno. Treba pročitati njegovu knjigu ‘Kaotika: upravljanje i marketing u turbulentnim vremenima’ (koautor John A. Caslione) i vidjeti što čeka sve nas koji još nemamo godina ili majstorstva za odlazak u mirovinu.

Autori poručuju da su zbog globalizacije i internetizacije turbulencije, sa svim posljedicama poput kaosa, rizika i nesigurnosti, danas postale normalno stanje industrija, tržišta i kompanija.  ‘Turbulencija je nova normalnost, isprekidana povremenim i naizmjeničnim blagostanjem i silaznim stanjima...’, poručuje Kotler. Drugim riječima, biznismeni će iz sadašnje recesije, kad ona završi, ući u stanje ‘normalnoga’ kaosa.
Novim zahtjevima, učini se čovjeku u trenutku slabosti, mogli bi udovoljiti samo menadžeri-mutanti s nadljudskim sposobnostima. Isplati li se onda uopće željeti kraj krize?