Što Hrvatska može naučiti od Katara? Da treba ostati svoj!

Petnaest milijardi dolara. Toliko će stajati novi, velebni aerodrom u Dohi kad za koji mjesec bude završen i kad prvi avioni počnu slijetati i uzlijetati nekoliko kilometara od sadašnje katarske zračne luke.

Novi aerodrom (Hamad International Airport), nazvan prema donedavnome katarskom emiru (kralju) Hamadu bin Kalifi Al Taniju, koji je planski prepustio vlast svom sinu Tamimu, nije posljedica želje vladara najbogatije svjetske zemlje (mjereno BDP-om po stanovniku) da naprave veći i ljepši kompleks nego u drugim zemljama. To je dio dugoročnih nastojanja da se nacionalna ekonomija diverzificira i da ne bude previše ovisna o prihodima od nafte i plina, koji su u ovom trenutku 60-ak posto bruto domaćega proizvoda i 85 posto katarskog izvoza. Ideja je da aerodrom u Dohi postane, kao što se to danas kaže, ‘hub’ za letove u tom dijelu svijeta i da s nacionalnim avioprijevoznikom Qatar Airwaysom dugoročno bude važan i profitabilan dio nacionalne ekonomije.

Izazovi bogatstva Kad se u Hrvatskoj spomene Katar, prva je asocijacija terminal za ukapljeni plin (LNG) na Krku, o kojemu se kao mogućemu velikom ulaganju govori godinama. Međutim, bilo bi mnogo važnije proučiti način na koji katarsko društvo upravlja promjenama, koje jesu pozitivne zbog golemih rezervi plina, ali istodobno su dramatične, pune izazova. Počevši od toga da je danas samo jedan od deset stanovnika Katarac, a drugi su uvezeni strani radnici - od ‘potrošnih’ fizikalaca na gradnji nogometnih stadiona za Svjetsko nogometno prvenstvo do najvećih stručnjaka za pojedine specijalnosti.
Pouka koju bi hrvatsko društvo moglo izvući iz katarskog skučaja mogla bi se svesti na stajalište da i u dobrim i u lošim situacijama treba - ostati svoj. I ne odreći se državnoga planiranja.
U Kataru nema političkih stranaka. Političke slobode, prema kriterijima Zapada, zapravo ne postoje. Žene pripadnika katarskih plemena hodaju u crnim burkama... Ali za razliku od Libije, u kojoj je uvođenje višestranačja društvo gurnulo u kaos, u Kataru je sigurnost na visokoj razini. A i poslovna klima.
Za razliku od Hrvatske, koja glavinja u pokušajima da pronađe način na koji bi se izvukla iz recesije, Katar, koji pliva u novcu i uopće ne bi morao razmišljati o budućnosti, ima suvislu, dokumentiranu viziju razvoja do 2030., utemeljenu na vrijednostima nacije u nastajanju, počevši od ostanka obitelji kao temelja društva.

Nedostatak mudrosti Naravno da je hrvatsko društvo odrastalo u sasvim drugačijem okružju, ali zanimljivo je kako smo se, preko noći, odrekli naprimjer samoupravljanja u poduzećima. Koje je, premda manjkavo, bilo specifičnost nacionalnih ekonomija bivše federacije. Kao guske u magli prihvatili smo fatamorganu o divnom kapitalizmu, o velikom skoku među najrazvijenije zemlje Zapada. Bez ikakva promišljanja i provjera Hrvatska je početkom 90-ih počela provoditi najradikalniju verziju tranzicijskog recepta napisanog u profesorskom kabinetu georgetownskog sveučilišta u Washingtonu. Ono poznato: liberaliziraj, dereguliraj, privatiziraj...! I do dandanas, gotovo bez iznimke, članovi političke i ekonomske elite (ako se ona takvom može nazvati) papagajski ponavljaju dijelove recepta koji je za sve postsocijalističke zemlje smislio neki salonski ekonomist koji nikad nogom nije kročio na ove prostore.
Dovoljno je i kratko vrijeme provesti u Dohi pa se uvjeriti koliko se visoki standardi postavljaju investicijskim projektima. Novi aerodrom doista bi mogao u kratkom roku dovesti planiranih pedeset milijuna putnika i oteti znatan dio prometa dosadašnjim liderima u tom poslu. Za svoje ‘petrodolare’ Katarci traže vrhunsku protuvrijednost; novi aerodrom, primjera radi, kao konkurentsku prednost ima hotele koji su sastavni dio aerodromskoga kompleksa. Pa razmaženi poslovnjaci u dvije minute mogu biti u svojim sobama, a ne gubiti vrijeme na vožnju do obližnjeg hotela.
Naravno, nije sve idealno. Pa tako, kad padne kiša (ona jedna na godinu), mnogi podvožnjaci u Dohi budu poplavljeni.
Za kraj u malo opuštenijem tonu evo nekoliko - za hrvatske prilike znanstvenofantastičnih - podataka: aktualni katarski proračun za 18 je posto veći nego lanjski. Plaće rastu za 23 posto, a izdvajanje za obrazovanje za 15 posto. I još nešto: glavni grad Doha jest veliko gradilište, ali dizalica je ipak manje nego u Zagrebu tijekom našega ekonomskog ludila prije sloma 2009.