Vrijeme je za izvanredno ekonomsko stanje

Ekonomske će se prilike ubrzano pogoršavati. Koliko god to bilo ponižavajuće, Hrvatska treba zatražiti pomoć MMF-a

Prije pisanja ovotjedne kolumne, posvećene pristupu Vlade nadolazećoj recesiji, još sam jedanput na YouTubeu pogledao snimke tsunamija koji je prije upravo četiri godine poharao Tajland i cijelu jugoistočnu Aziju. Na snimkama se vide turisti koji radoznalo, stojeći u plićaku, promatraju veliki val koji se pojavio na horizontu. Ne vjerujući u stvarnu opasnost ('mi smo uplatili mirno ljetovanje, pa neće nam se valjda dogoditi nešto ružno'), do posljednjeg trenutka ne miču se s obale. Jedni se čude, drugi snimaju videokamerama. Kad su veliki valovi ipak stigli, nastala je panika i bježanje. Za mnoge je, međutim, bilo prekasno.

Slično se danas ponaša Sanaderova vlada. Stoji na 'obali', vidi nailazak nevolje, ali odbija povjerovati da će biti gadno. Od opatijskog Savjetovanja ekonomista do danas stalno se čekaju nekakve smirujuće vijesti. Kojih nema niti će ih u sljedećih godinu dana biti. Vlada može reagirati na tri načina. Prvi je politikantski i svodi se na više-manje neuspješne pokušaje krpanja rupa u proračunu, smirivanja uznemirenih interesnih skupina, malo jednih, malo drugih, i nadanje da stvari ipak neće biti prestrašne. Nažalost, hladna analiza pokazuje da nema ama baš ni jednog argumenta za nadu kako će se u kratkom roku moći zaustaviti hlađenje nacionalne ekonomije. Jedna nevolja sustiže drugu. Nevjerojatno je da je državni proračun već sada presušio i da ne može servisirati ni plaće zaposlenih u državnom aparatu.

Tako Vladi preostaju dvije strategije. Jedna se svodi na namjerno puštanje recesijskom čistilištu da samo od sebe otkloni godinama uspostavljane ekonomske neravnoteže. To na pojavnoj razini znači pokazivanje brige za sudbinu tvrtki i stanovništva, a u stvarnosti puštanje da stečajevi i bankroti pročiste scenu.

Treća i u ovom trenutku jedina ispravna strategija glasila bi: vlast treba prihvatiti da će se idućih mjeseci odvijati najgori mogući scenarij. Vrijeme je za uvođenje izvanrednog ekonomskog stanja. Ovo je tsunami - svjetska recesija. Nepripremljenim zemljama kakva je visokozadužena Hrvatska konvencionalni obrambeni mehanizmi neće pomoći. Velike žrtve nemoguće je izbjeći, ali one moraju biti u funkciji budućega razvojnog ciklusa. Ovo je vrijeme kad se dokazuje je li netko veliki vojskovođa ili, kako bi se civilno reklo: ili je lider ili nije.

Prije svega, treba progutati ponos i odmah zatražiti MMF-ovu pomoć. Za pola će godine ionako biti nužna, a tko zna koliko će sličnih zemalja tada već stajati u redu pred washingtonskim sjedištem inače s pravom omražene institucije. Ali, zemlje koje nisu odgovorne u vođenju vlastite ekonomske politike, koje ne znaju kakve reforme provoditi i koje nemaju mjeru u zaduživanju, moraju završiti pred vratima 'lihvara' kakav je MMF, odnosno u posljednjem utočištu.

U izvanrednim prilikama nema svetih krava. Pa treba otvoriti i pitanje odgađanja lokalnih izbora, zbog kojih bi politika mogla napraviti dodatne štete ekonomiji. Jednako kao što će se u nekom trenutku morati otvoriti i pitanje vlade nacionalnog ekonomskog spasa. Pogotovo kad se nezadovoljstvo počne valjati ulicama.

Nadalje, nema više mjesta slabostima i neodlučnosti kakvu je Sanaderov kabinet pokazao prema sindikatima javnih službi. Ako je procjena 'glavnog stožera' da plaće ne smiju rasti, onda se na odbijanje sindikata odgovara - raskidom ugovora. Bez obzira na naknadne sporove. Ili se dopusti rast plaća šest posto, ali istog trenutka i smanji broj zaposlenih u državnoj upravi za šest posto.

Naravno, za takvu odlučnost postoji i jedna pretpostavka. A to je osposobljenost vlade da pravilno procijeni budućnost i da ima sposobnost osmisliti konzistentnu strategiju obrane.Toga zasad nema. Nevjerojatno je lutanje u vezi s proračunom. Počne se s nultim deficitom, a završi s vjerojatnim minusom od čak četiri posto BDP-a. I Ekonomsko vijeće već se uspijeva kompromitirati. Predlaže se smanjenje proračunskog deficita tako da se 'dug zdravstva ne iskaže u proračunu'! Tsunami je nadomak Hrvatske, a obala je prepuna zbunjenih političara i njihovih birača.