Dokoni državni službenici pokušavaju prevariti novinare

Rubrika u kojoj se ustrajno kritiziraju upravni postupci u kojima su pojedinci (čitatelji) u neravnopravnim sporovima s glomaznom državnom upravom ponekad zna jako zasmetati dužnosnicima, državnim službenicima i namještenicima. Toliko ih isprovocira da ‘poduzetniji’ povremeno pokušavaju u formi anonimnih pisama čitatelja prevariti novinare.

Ovih dana stiglo je anonimno pismo u kojemu se na postupak državne uprave žali ‘državni službenik’ kojemu je otkazan ugovor o radu. Iz pisma anonimnoga ‘državnog službenika’, međutim, iščitava se elementarno nepoznavanje procesnih propisa koji predstavljaju ‘Sveto pismo’ za postupanje svih zaposlenih u javnoj, odnosno državnoj upravi.

Podvala Na sumnju u podvalu najviše navodi pitanje kakav je to državni službenik koji za savjet procesne naravi pita novinara, novinara koji prema takvom zakonu ne obavlja svoj posao, koji ne polaže državni stručni ispit, koji uopće ne mora biti pravnik.
Prema upravnim propisima svaki državni namještenik i službenik mora imati položen posebni državni stručni ispit. U općem dijelu toga famoznog ispita polaže se Ustav, Zakon o općem upravnom postupku itd. Apsurdno je da anonimnim pismom tobožnji državni službenik s državnim stručnim ispitom traži upravnopravni savjet od nepravnika - novinara. Uvjeren sam da je rječ o nemuštom pokušaju podvale novinaru.
U tobožnjem konkretnom slučaju anonimni ‘državni službenik’ prvo je stavljen na raspolaganje, a nakon isteka vremena za koje je stavljen na raspolaganje prestao mu je radni odnos. Takav ‘scenarij’ nije izabran slučajno. Službenik se ‘stavlja na raspolaganje’ ne bi li mu se u određenom vremenu našlo drugo radno mjesto ‘koje odgovara njegovoj stručnoj spremi i radnom iskustvu’, a sve to u okviru istog ili eventualno drugog tijela uprave. A ako se to ne nađe, službeniku prestaje radni odnos istekom vremena raspolaganja.
Poznato je da se ‘raspolaganja’ često i/ili prečesto (zlo)upotrebljavaju u državnoj upravi da bi se otarasilo nepodobnih kadrova. Ako je postupak proveden formalno u skladu sa zakonom predviđenom procedurom, teško je dokazati ‘skrivene namjere’.
Tobožnji službenik koji se anonimno javio, naravno, tvrdi da je iskoristio sva raspoloživa pravna sredstva, da je odbijen na svim razinama, pa je rješenje kojim mu je prestao radni odnos postalo konačno u upravnom postupku. Konačnost znači da se protiv takvog rješenja ne mogu izjavljivati redovni pravni lijekovi u upravnom postupku (prigovor i/ili žalba).

Bez dokaza Postoje, međutim, tzv. izvanredni pravni lijekovi, među koje se ubraja i ‘ukidanje i poništavanje po pravu nadzora’. Za izvanredne pravne lijekove postoji rok u kojem se mogu izjaviti (od jedne do pet godina). A za oglašavanje ništavim rješenja nema ograničavajućih rokova, može se poništiti/oglasiti ništavim u svako doba.
No za ništavost, koja je pravno teški oblik nezakonitosti, moraju postojati pretpostavke striktno propisane zakonom. O tim pretpostavkama u pismu tobožnjega državnog službenika nema ni riječi. Ma kako oni 'odozgo' bili moćni, teško je povjerovati da u postupku sa u pozadini 'skrivenim namjerama' nema ama baš ni jedne pogreške moćnika koja bi govorila u prilog tobože nepodobnom državnom službeniku.