Malo sam proteklog vikenda ljenčario u jednom mjestašcu na našem Jadranu, a s obzirom na to da znam tamošnje vlasnike kafića, ispričali bi mi svoje doživljaje, tko je s kim bio sinoć, tko je potrošio, a, Boga mi, prepričali su mi i dogodovštine s inspektorima. Još uvijek se brecnu na pojavu inspektora, ali ipak je, vele svjedoci, manje straha nego lani kada su skakali kao iz katapulta nakon što im jave da je inspektor u susjednom kafiću.
Ipak, navedoh, brecnu se jer znaju da im inspektor može naći nešto što nisu napravili kako treba ili su to potpuno zanemarili. S druge strane, skužili su i taktiku inspektora. Prije polaska u inspekciju inspektori se okupe i poput nas novinara kada na kolegiju predlažemo teme, tako i oni predlažu na koji će način doskočiti poduzetnicima, u ovom slučaju ugostiteljima.
Strateške točke Tako su lani, pričaju mi iz tog malog mjestašca, inspektori zadovoljno trljali ruke naplativši brojnim ugostiteljima, uglavnom kafića, kazne zbog toga što nisu imali toplu vodu u zahodu. Da je to bila strateška točka koju su inspektori nastojali osvojiti zaključili su vlasnici kafića kada su prepričavali jedni drugima što im se dogodilo. Najprije su tražili određene stvari i preko toga samo letimice prelazili vidljivo ne mareći za to, a onda su ugostitelje pitali imaju li toplu vodu. Kazne su se lupale. Bilo je još sličnih akcija, ali ove su godine na taj način inspektori to češće prakticirali. Tako se barem čini mojim sugovornicima.
Da ponovim, ove su godine ugostitelji manje nervozni na invaziju inspektora, popravili su neke stvari zbog kojih su bili lani kažnjeni, ali kako država i dalje treba novac, inspektori su morali pronaći nove strateške točke za nanošenje (novčanih) gubitaka ugostiteljima.
Jedan od zanimljivijih primjera kako će lako pronaći pogrešku ugostiteljima bio je nepoštovanje obveze vlasnika objekata da imaju ormariće za odlaganje odjeće za zaposlene kada dođu na posao. Objektivno rečeno, pogotovo u kafićima, malo tko to ima i to su inspektori znali kada su se odlučili za tu akciju. U mjestašcu u kojem sam ja bio svi su ugostitelji dobili kaznu jer nitko od njih nije predvidio da mora imati taj ormarić. 'A ko bi se toga sitija, e' - priča mi jedan zanimljivi sugovornik dok se smijemo na te dosjetke inspektora.
Ismijao inspektore Drugi se pak svojim potezom nasmijao još jednoj akciji inspektora. Naime, također ovog ljeta, banuli su u naše mjestašce i nakon što su letimice prešli preko određenih stvari pitali su zašto zaposlenici ne nose pločicu na odijelu sa svojim imenom. Pogađate, nitko nije imao pojma o tome, pa su inspektori opet lupili kazne za veliku većinu ugostiteljskih objekata (ne samo kafića) i zadovoljno trljali ruke.
Nemajući kuda, ugostitelji su se bacili na posao da i to srede, a moj duhoviti sugovornik našao je način da ispuni formu i da se nasmije 'dušmanima', kako ih je nazvao. Istrgao je listove papira iz bilježnice, i to ne onako da je uzeo ravnalo ili škare da budu ravni, nego je to uradio rukom tako da je bilo raznih oblika papira. Na njega je lupio pečat i običnom grafitnom olovkom napisao ime konobara, lijepo to plastificirao i sve zajedno zakačio konobaru za odijelo štipaljkom za rublje. Moram reći da je to ljudima bilo baš fora.
Naravoučenije: ljudi, pazite se nove taktike inspektora. Sve češće traže točno određene stvari za koje su sigurni da ih većina nema.
