Bijeda hrvatske (kontra)revolucije

Kakva vlast, takav narod vjerojatno bi bio najbolji sažetak prosvjeda i nereda prošli tjedan. Gledajući ono što se događalo čovjek jednostavno ne zna što izaziva veće gađenje, odvratna i nepodnošljiva bahatost HDZ-ovih pulena, ili otužni prosvjedi reakcionarnih snaga koje bi iz prosvijećenog aposlutizma Hrvatsku gurnuli u srednji vijek. Ili barem u 1941. Krenimo dakle, redom.

Branitelji, inače savršeno nezainteresirani za muke hrvatskog radnika ili seljaka, u velikom su se broju okupili i glas dignuli, da se ne lažemo, isključivo zato što se brinu da ne budu uhićeni i transferirani sljedeći put kada prelaze granicu. Prigodno su za trenutak i situaciju u svoju svetu borbu protiv progona ubacili seljake i radnike, više za ukras, nego iz neke iskrene zabrinutosti za ekonomsku situaciju u državi i opći rasap morala. Prosvjed branitelja bio je prosvjed protiv kaznenog progona istih, nerijetko ispunjen retorikom mržnje i vrijeđanja. Politički program, ako ga se uopće može tako nazvati, platforma na kojoj će, kako smo kasnije mogli čuti, krenuti i u političku arenu, sve je osim poželjan. Protiv Europske unije i uspostavljanja dobrih odnosa sa susjedima, a za nekakav nejasan kazneni imunitet branitelja, ukidanje amnestije i lustraciju, te bez ikakvih relevantnih riješenja za goruće ekonomske probleme. Čisti desničarski revival. Ako ništa drugo, koalicija eventualne političke opcije branitelja s HSS-om je zagarantirana, obje su klijentelističke, interesne skupine bez ikakvog šireg programa i interesa osim brige za sebe.

Onda su tu fejsbukovci, mlada i sve besperspektivnija skupina, praktički jedini legitimni prosvjednici u tom cirkusu koji su lišeni braniteljskog urlanja i navijačkog divljanja nažalost marginalni. Postoje doduše naznake širenja njihove prosvjedničke baze, ali dosad se pokazalo kako je riječ o tek nekoliko stotina ljudi. Moguće je da vrijeme donese širi, jasnije artikuliran bunt ovog dijela prosvjednika, iako dosad viđeno ne obećava pretjerano. Ono što u njihovom slučaju razočarava je lik Ivana Pernara, glavnog organizatora i neslužbenog vođe Facebook prosvjeda, evidentnog redikula i sasvim neozbiljne pojave, opet bez ikakvog istinskog političkog programa pored rušenja trenutne vlasti. Porazna je činjenica kako je upravo Pernar začetnik barem nekakvog pojavljivanja na ulici. 

Treća skupina, ona koja je definitivno obilježila prosvjede su mladi fašistoidni razbijači, potpuno nezainteresirani za bilo kakvo artikuliranje političkih stavova, a kad ga i imaju bolje da ga nemaju. Riječ je o uvijek istoj skupini nogometnih huligana ekstremno desne provenijencije, ako se uopće ozbiljne političke kategorije za njih mogu koristiti. Oni su tamo bili isključivo radi dobrog mlaćenja s policijom, da li je utakmica ili prosvjed u pitanju, sasvim je nevažno. U toj komediji, tragediji zapravo, apsurda, posebno je žalosno kada klinci koji su tijekom rata srali u pelene, ako su uopće bili rođeni, pljuju i izdajicama nazivaju ljude koji su se, što god o njihovom političkom programu netko mislio, zaista u tom ratu borili.

Ljevica, uglavnom nepostojeći pojam u hrvatskom političkom životu, kao i glavne opozicijske stranke i sindikati, zanemariva je poput pimpeka predstavljenog tijekom nereda u Radićevoj novinarki Nacionala. SDP mirno stoji i čeka, vjerojatno se nadajući da neće stvarno morati preuzeti vlast i odgovornost za državu. Zoran Milanović je, više jer je red, tek šapnuo kako bi bilo vrijeme za prijevremene izbore, no svi znaju da to nije ozbiljno mislio.

Na kraju, Vlada. Vjerna svom ignorantskom, bahatom stavu koji može poslužiti samo kao dodatno gorivo frustracijama i bijesu naroda, plasirala je upravo nečuveno glupu tezu. Glasnogovornik Mladen Pavić, koji je izgleda upisao komičarski tečaj a da nikome nije rekao, mrtav hladan je pokušao podmenuti oporbi odgovornost za nerede, što je samo jedan u nizu kontraproduktivnih poteza s potpuno suprotnim efektom na mišljenje javnosti od željenog.

 Da pojača ‘uvjerljivost’ teze, Tomislav Ivić (ministar branitelja za one koji se ne mogu sjetiti odakle im je poznat) par dana kasnije je ustvrdio kako je Pavić mislio na HDSSB i SDP, dvije stranke potpuno oprečnih političkih opredijeljenja. Valjda je svatko svoje pristaše opremio ciglama, žardinjerama, kantama za smeće ili na neki drugi, nedefiniran način pomogao njihovo divljanje. Za svoju općenitu i nepotkrepljenu optužbu naravno, neće odgovarati, ali bi zato svi ostali trebali slijediti njegov primjer i prihvatiti se paušalnog optuživanja HDZ-a za sve što im padne napamet. Pa neka Pavić dokaže da nije točno.
Na kraju, najveće koristi od prosvjeda su imali turisti, uveseljeni neočekivano uzbudljivim i autentičnim obilaskom Zagreba.