piše: Silvio Papić, voditelj studija sistemskog inženjerstva, Visoko učilište Algebra
Godina je počela u znaku fascinacije ChatGPT-jem, koji sada širokoj populaciji omogućava da sudjeluje u blagodatima umjetne inteligencije. No od samo postavljanja pitanja neće biti nekih stvarnih rezultata. Najviše će koristiti ljudima koji su vrsni u nekom području da postignu još bolje rezultate, a možemo se samo nadati da neće izazvati još veću poplavu lošeg i besmislenog sadržaja na internetu.
Dok se globalni svijet hrva s mnogim, vrlo opipljivim nevoljama koje mu se desetljećima nisu događale, tehnologija nezaustavljivo ide dalje pa je ova godina počela fascinacijom ChatGPT-jem, alatom kojim se za sada ‘igra‘ brojna populacija, od mladih do starijih, ispitujući dosege i mogućnosti tog ‘čuda‘. O čemu je riječ? GPT-3 (Generative Pre-trained Transformer 3) najmoderniji je jezični model, koji je razvila tvrtka OpenAI. Riječ je o modelu strojnog učenja koji je treniran na ogromnoj količini tekstualnih podataka s interneta, poput različitih mrežnih stranica, knjiga, novinskih i znanstvenih članaka i slično, što mu omogućava generiranje novog teksta različitih stilova i formata koji je vrlo sličan ljudskom pisanju. Primjena tog modela u obliku alata ChatGPT omogućava lako i jednostavno pisanje raznih tekstova: novinarskih članaka, studentskih zadaća, završnih i diplomskih radova, stručnih i znanstvenih radova, priručnika, udžbenika, knjiga, pjesama, programskoga kôda i mnogo drugih vrsta pisanih formi.
Budući da je model GPT-3 ‘treniran‘ na podacima dostupnima do 2021. godine i nema pristup internetu u stvarnom vremenu, ne može dati aktualne odgovore na pitanja o temama povezanima s trenutačnim zbivanjima, ali bez obzira na to vrlo je koristan. Iskoristivost takvih alata samo će se povećavati kako se budu razvijali.
ChatGPT je alat
Ključno je postavljati prava pitanja uz razumijevanje što je moguće za AI. To je kao nekakva verzija vrlo apstraktnog programiranja. Ako pogledamo ‘klasično‘ programiranje, ono je uvelike pisanje preciznih unaprijed poznatih uputa koje imaju unaprijed poznate učinke na računalo. Recimo, kada programiramo, obično trebamo uvesti (engl. import) nekakve podatke (engl. packages) i nekakve predefinirane instrukcije (engl. libraries), a zatim pisati točne i prikladne naredbe koje slažemo u neku logičku cjelinu koja će napraviti dio ukupne funkcionalnosti kôda. Te naredbe u smislenoj kombinaciji s drugim naredbama, npr. naredbe za petlje, unosi, ispisi, korištenje varijabli na određene načine itd., u konačnici za rezultat daju smislen kôd koji obavlja nekakvu funkcionalnost ili više njih za nas ljude. To je u principu slično kako bismo trebali pristupiti korištenju ChatGPT alata, ali je na mnogo višoj razini apstrakcije. Kod ChatGPT-ja nemate naredbe, već upotrebljavajući prirodni jezik koji svi razumijemo zadajemo upute kao što bismo ih zadali drugoj osobi da nešto za nas napravi.
Primjer bi bio da dajemo upute piscu dječjih slikovnica da generira sadržaj, a mi koji zadajemo upute smo oni koji imaju ideju te dječje priče u glavi, samo ne znamo to lijepo složiti ili nemamo vremena ili nam treba pomoć nekoga tko će naše misli lijepo oblikovati i dati na uvid da mi odlučimo je li to ono što smo htjeli ili treba još nešto doraditi, pa ćemo toj osobi dati upute i za tu doradu. Tako ćemo davati upute dok god ne budemo zadovoljni rezultatom. Isto vrijedi i za ChatGPT, koji djeluje kao naš pomagač.
Sjajan plagijator
Primjer jednostavne ‘upute‘: ‘Napiši mi uvod od 500 riječi na temu umjetne inteligencije u stilu diplomskog rada.‘ A nakon toga možemo uz dodatne ‘upute‘ rafinirati rezultat da uključi više detalja ili da više naglasi određene elemente ovisno o tome što nam je cilj.
Također, ako želimo već postojeći tekst koji je netko drugi napisao iskoristiti u svom radu, a da ne bude očito da je plagijat, možemo Chat GPT-ju dati ‘uputu‘ da preoblikuje tekst (opet u nekom stilu, s nekim fokusom, s nekim varijacijama, namjernim pogreškama, formom samih rečenica i slično). To možete i sami testirati i vidjet ćete da radi. Ne samo da može ‘zavarati‘ alate koji provjeravaju koliko je neki tekst plagijat, nego i alate koji procjenjuju koliko je neki tekst napisala umjetna inteligencija, a koliko čovjek. Tako da ne trebamo prevelike nade ulijevati u alate koji će se boriti protiv umjetne inteligencije jer moramo imati na umu da se ti alati ne bore protiv umjetne inteligencije, nego protiv čovjeka koji upotrebljava umjetnu inteligenciju. Zato je to u startu uzaludna, nepotrebna i izgubljena bitka. AI ≠ čovjek + AI; čovjek + AI > AI.
Primjer davanja upute
Ako od ChatGPT-ja tražite da napiše tekst o planini Velebit, on će to i učiniti, ali takvim zadavanjem zadatka nećete dobiti tekst za Pulitzerovu nagradu. Da bismo mogli izvući najviše iz korištenja alata poput ChatGPT-ja, nužno je da znamo kako dati upute. Samo postavljanje pitanja nije dovoljno da bismo postigli najveći efekt. Naravno da ChatGPT donekle može odgovoriti na pitanje, ali mnogo je važnije da gapripremimo‘ prije nego što mu kažemo da generira tekst.
Ovako načelno izgleda ono što ChatGPT vidi i očekuje: ‘Napiši mi [tip teksta] [veličina teksta] o [tema] u stilu [stil]. Napiši mi esej od 1000 riječi o planetu Zemlji u stilu Carla Sagana. (Write me a 1000 word essay about planet Earth in the style of Carl Sagan).‘
Osim te ‘formule‘, važno je korištenju ChatGPT-ja pristupiti gotovo strateški. Ključno je postavljati prava pitanja (tražiti nešto što nije poznato ili je specifično, rijetko itd.), tražiti tekst određenih karakteristika (efektno, emotivno, demagoški, populistički), jasno definirati ograničenja (količina teksta, što mora uključiti u tekst, koje definicije upotrijebiti, što smije napisati, a što ne smije...), zadati vrstu teksta (proza, poezija, znanstveni članak, studentski rad...), stil pisanja (kao neka poznata osoba, smiješno, razgovorno, melankolično, dosadno...), razinu kompleksnosti, referencije, konkretne podatke, kontekst, usporedbe i razne druge elemente, da tako kažem, stvarnosti u kojoj se taj tekst treba generirati. To je naravno stvar vježbe i korištenja ChatGPT-ja.
Moralna pitanja
Naravno da ima još mogućnosti ovisno o tome je li riječ o nekom specifičnom slučaju kao što je izrada ugovora, pisanje e-mail poruka, sažetaka, izvještaja i slično, ali to su glavni koraci kako pristupiti korištenju ChatGPT-ja za generiranje boljih tekstova kojima ne samo da ćemo biti zadovoljni, već nitko neće znati da ih je generirao alat zasnovan na umjetnoj inteligenciji. Bitno je da jasno znamo što želimo, a to znači da će takvi alati najviše koristiti ljudima koji su vrsni u nekom području, jer će moći postići još bolje rezultate. Možemo se samo nadati da takvi alati neće izazvati još veću poplavu objektivno lošeg i besmislenog sadržaja na internetu na koji ljudi trate vrijeme i pozornost.
U budućnosti, kad alati zasnovani na umjetnoj inteligenciji budu mnogo više utjecali na, recimo, formiranje javnog mišljenja i razne društvene procese, ključna će biti moralna pitanja. Kad pogledamo kakav se sadržaj na internetu najviše konzumira, jasno je da postoji golema opasnost da posrnemo u pristranost (koja je već dio ovakvih alata), cenzuru, manipulaciju, populizam i propagandu, koja nas lako može ponovno dovesti u ‘ćorsokak‘ povijesti. To je posebno važno u ‘treniranju‘ takvih alata koji ne mogu razlikovati istinu od laži, dobro od zla, bitno od nebitnoga, smisleno od besmislenoga i mnoge druge koncepte koje ni mi ljudi ne razlikujemo i ne razumijemo. Zasad se vrlo malo pozornosti posvećuje tim pitanjima.