Zašto međusobni razgovor često ne uspije kada su u igri obitelj, odnosi i biznis

piše: dr. sc. Srđan Šimac, sudac Visokoga trgovačkog suda RH, predsjednik Hrvatske udruge za medijaciju (HUM) i medijator 

U mnogim obiteljskim biznisima konflikti ne izgledaju dramatično upravo zbog snažne međusobne povezanosti članova obitelji. Otvorene su svađe rijetke, povišeni tonovi iznimka, a izvana sve djeluje stabilno i funkcionalno. No taj prividni mir često skriva nešto sasvim drugo – izbjegavanje. U tvrtki se od gomile obveza nema vremena ozbiljno razgovarati o osobnim stvarima i budućnosti tvrtke i članova obitelji. A u slobodno vrijeme na obiteljskim skupovima ili nedjeljnim ručkovima o tim se temama prešutno ne razgovara, kao da su zabranjene.

Kad je o tim pitanjima riječ, najčešće vlada tišina. Tišina neizgovorenih rečenica, odgođenih razgovora i tema koje se sustavno zaobilaze jer se 'ne zna kako bi završile'. Svi pomalo ili više od toga osjećaju da nešto nije u redu, ali nadaju se da će se s vremenom 'nekako samo riješiti'. Sve se to ne događa zato što članovima obitelji nedostaje dobra volja, nego zato što konflikt u obiteljskom biznisu ima slojeve koje je iznutra, bez strukture i pomoći, iznimno teško razmrsiti.