Dobre godine ne traju zauvijek. Mi smo se za one druge pripremali cijelo vrijeme

Portfelj tvrtke MAR teško je svesti na jednu vrstu posla. Za HAZU obnavljaju palaču Drašković, jedno od vrjednijih zdanja hrvatske kulturne baštine, na autocesti A6 saniraju vijadukt Zečeve Drage, a u Krapinskim Toplicama grade školu za djecu s teškoćama u razvoju. Od stoljetne baštine do prostora u kojima će odrastati nove generacije, raspon je to koji u hrvatskom graditeljstvu pokriva tek nekolicina.

Raznolik portfelj prati i neobična bilanca: 34,2 milijuna eura prihoda, EBITDA od 4,3 milijuna eura i 35. mjesto prema prihodu među više od 24 tisuće subjekata u sektoru. U godini u kojoj je na Liderovoj konferenciji 'Gradimo budućnost' poručeno da su za građevinare dobre godine, ali da ne traju zauvijek, s Gorkim Bratimom, direktorom i suvlasnikom kompanije MAR, razgovarali smo o tome kako izgleda tvrtka koja se za te druge godine priprema već tri desetljeća. Objasnio je kako se gradi tvrtka kojoj se klijenti vraćaju, što građevinu čeka kad uspori dotok europskog novca i zašto kvaliteta na kraju uvijek pobijedi cijenu.

Marža vam je iznad prosjeka sektora, rastete bez ijedne akvizicije, a kapital je u cijelosti hrvatski. U čemu je tajna?

– Nema tajne, ima discipline. Rastemo isključivo organski, prošle godine gotovo devet posto po broju zaposlenih, i to dominantno inženjerima i mladim stručnjacima koji budućnost vide u ovoj struci. I ne jurimo za svakim poslom. Natječaje biramo selektivno i ugovaramo samo ono što možemo kvalitetno isporučiti. Radije manje, a sigurno isporučeno, nego rast koji ovisi o jednom izvoru posla. U sektoru u kojem se ciklusi brzo izmjenjuju ta se kombinacija financijske stabilnosti i jasna vrijednosnog okvira pokazala kao najbolja strategija. A ako baš tražite tajnu, onda su to ljudi.

Kažete ljudi. A upravo su ljudi ono čega u građevini kronično nema. Kako ih vi uspijevate naći i, još važnije, zadržati?

– Tako da ih ne tretiramo kao trošak nego kao temelj posla. Manjak kvalificirane radne snage više nije kadrovsko pitanje, to je ključno strateško pitanje opstanka domaćeg izvođača. Tvrtka koja danas ne ulaže u svoje ljude, u njihovo obrazovanje i uvjete rada, za pet godina neće imati s kime graditi. Mi smo među vodećima u hrvatskom graditeljstvu prema udjelu zaposlenih inženjerki, ulažemo u edukaciju na svim razinama i danas imamo više otvorenih pozicija nego ikad. Iza svakoga gradilišta i svakoga ugrađenog materijala stoje stvarni ljudi, njihove ruke i njihova volja. Bez njih MAR ne bi bio to što jest.

Velik dio konkurencije taj problem rješava uvozom radnika. Vi to očito gledate drugačije?

– Bez stranih radnika sektor danas ne može, to je realnost i nemam s tim problem. Problem imam s modelom u kojem se radnici dovode izvan sustava, bez prava i uz minimalan nadzor. Takav model nije održiv ni ekonomski, ni socijalno, ni moralno. Održiv postaje tek kad za sve vrijede ista pravila: isti standardi rada, smještaja, sigurnosti i nadzora. Strani radnik koji radi legalno, pod istim uvjetima kao i domaći, nije prijetnja. Prijetnja je rad na crno, jer on ruši cijenu rada svima i nagrađuje one koji ne igraju prema pravilima. Mi poštujemo Kolektivni ugovor, zakon i svoje ljude. To ima cijenu, ali upravo zato naši klijenti znaju što dobivaju.

Zvuči plemenito, ali na natječaju vas plemenitost ne štiti od ponude koja je dvadeset posto niža. Kako se s tim nosite?

– Otvoreno govoreći, teško, i mislim da o tome sektor mora govoriti glasnije. Na tržište ubrzano ulaze izvođači koji se oslanjaju na povoljnije financiranje i niže standarde troška rada, pa postižu cijene koje kvalitetna tvrtka ne može pratiti bez kompromisa u kvaliteti ili sigurnosti na gradilištu. Dok je presudni kriterij najniža cijena, javnim novcem nagrađujemo one koji režu na ljudima i kvaliteti. Kriterij mora biti ekonomski najpovoljnija ponuda, ali na način da samo cijena ne može nositi 90% bodova jer kvaliteta, reference, rokovi i sigurnost nose mnogo više od 10% vrijednosti svakog projekta. Naš odgovor je da svoje standarde držimo visoko i činimo ih provjerljivima: integrirani sustav upravljanja prema normama ISO 9001, 14001 i 45001, javno objavljena revidirana godišnja izvješća i članstvo u Hrvatskoj udruzi za korporativno upravljanje. Povjerenje je u ovom poslu najvažnija valuta, a tvrtka koja uredno posluje nema što skrivati.

Cijena je jedno, ali izvođači se često žale i na pravila igre: uvjete koji se mijenjaju usred postupka, kriterije pisane za unaprijed poznatog pobjednika, žalbe koje blokiraju projekte. Koliko je javna nabava u Hrvatskoj danas uopće transparentna i pravedna?

– Formalno, sustav je uređen i digitaliziran i tu je napravljen stvaran iskorak. Ali pravednost se ne mjeri formom, nego praksom. Pravedan natječaj je onaj u kojem su uvjeti jasni unaprijed, jednaki za sve koji rade kvalitetno i provjerljivi: reference razmjerne poslu koji se ugovara, pravila koja se ne mijenjaju usred igre i naručitelj koji ima kapacitet stručno ocijeniti ponude, a ne samo zbrojiti cijene. I još važnije, transparentnost ne smije stati na danu objave natječaja. Ona mora pratiti cijeli životni ciklus projekta: tko stvarno izvodi radove, s kojim podizvođačima, s kojim ljudima i pod kojim uvjetima. Kad bi se jednako rigorozno provjeravalo ono što se događa nakon potpisa ugovora kao ono prije njega, velik dio nelojalne konkurencije nestao bi sâm od sebe. Mi se natječemo svugdje gdje su pravila jasna, a zaobilazimo natječaje kod kojih se već iz dokumentacije vidi da kvaliteta neće biti presudna. I to je dio discipline o kojoj sam govorio.

Gotovo sve reference koje smo spomenuli financirane su javnim ili europskim novcem. Na Liderovoj konferenciji rečeno je da se sektor treba pripremiti na godine kad tog novca bude manje. Vrijedi li to i za vas?

– Vrijedi za sve, a najmanje će boljeti one koji se nisu oslonili samo na taj val. EU novac napravio je za hrvatske gradove i manje sredine više nego desetljeća prije toga: obnova nakon potresa, kulturna baština, škole, vrtići, mostovi. Mi smo na takvim projektima izgradili reference. Ali usporavanje tog izvora je nešto što dolazi vrlo brzo. Zato godinama gradimo ono što ja zovem hladni pogon: financijsku stabilnost, vlastite ljude i kapacitete te operativnu spremnost da posao dočekaš, a ne da ga loviš. Tvrtke koje su rasle isključivo na EU valu past će s njim. Velikih projekata bit će i dalje, ali natječaji, dozvole i deseci drugih faktora rijetko se poklope kad mi to želimo. Razlika između ozbiljne tvrtke i one koja improvizira upravo je u toj spremnosti.

Privatni investitor ipak razmišlja drugačije od javnog naručitelja. Njega ne zanima procedura, nego rezultat. Što MAR nudi njemu?

– Točno ono što smo desetljećima usavršavali na najzahtjevnijim javnim projektima, za Hrvatske autoceste, Hrvatske Ceste, HAZU i najveće gradove: izvođača koji preuzme odgovornost od prvog zahvata do primopredaje. Energetska obnova postojećeg fonda zgrada, industrijski objekti, turističke investicije, sve su to područja u kojima privatni investitor treba upravo takvog partnera. A privatni investitor računa brže od javnog. Njemu ne morate objašnjavati da najjeftinija ponuda na papiru vrlo često postane najskuplja na gradilištu. On je to već negdje naučio i platio.

Za kraj: što investitor dobiva s MAR-om, a ne piše ni u jednom troškovniku?

– Sigurnost. Kad radite u naseljenoj zgradi, uza živi promet ili u školi u kojoj nastava ne smije stati, nemate pravo na improvizaciju. Tko zna isporučiti takav projekt, zna isporučiti svaki. Isti nam se klijenti vraćaju godinama, ne zbog obećanja, nego zbog rezultata. Naša poruka je jednostavna: ne nudimo najnižu cijenu, nudimo izvjesnost da će projekt biti izveden kvalitetno, na vrijeme i bez neugodnih iznenađenja. U vremenu kada tržište nagrađuje najnižu cijenu, mi biramo najvišu kvalitetu. Sigurnost i trajnost ne trpe kompromis. 

Sadržaj nastao u suradnji s tvrtkom MAR