Zagrebački velesajam: Od ponosa do nekretninskog prokletstva

Kad je u nedjelju, 14. kolovoza 1910., zagrebački gradonačelnik Janko Holjac otvorio prvi Zagrebački zbor, teško je bilo zamisliti da će ta manifestacija nakon Drugog svjetskog rata prerasti u jednu od ključnih vanjskotrgovinskih institucija Hrvatske i Jugoslavije. 

Sajmovi u Zagrebu od 13. stoljeća

Povijest sajmovanja u Zagrebu može se pratiti još od 13. stoljeća. Zlatnom bulom Bele IV. iz 1242. Gradec je postao slobodni kraljevski grad, a 1256. dobio je pravo održavanja godišnjeg Markova sajma.

U 19. stoljeću sajamska se tradicija transformira u industrijsko-izložbenu: 1864. održana je Prva gospodarska izložba u Zagrebu. Posebno je bila značajna izložba 1891., koja je postala mjerilom razvoja hrvatskog gospodarstva. U dva mjeseca posjetilo ju je oko 450.000 ljudi, što je više nego deseterostruko više od tadašnjeg broja stanovnika Zagreba. 

Tim je povodom otvoren Botanički vrt, pušten je u promet konjski tramvaj, otkriven je spomenik Andriji Kačiću Miošiću, a upriličene su i razne druge manifestacije, kao npr. izložba radova likovnih umjetnika. 

Od 14. kolovoza 1910 stalna manifestacija

Sajmovanje je nastavljeno, a treba izdvojiti i 1906., kad je gospodarska izložba održana na području tadašnjeg Sajmišta, odnosno oko današnjeg Trga žrtava fašizma i Martićeve ulice. Izložbe su pokazale  potencijal Zagreba da postane stalno izložbeno i trgovačko središte. Ta ambicija pretočena je 1909. u osnivanje društva Zagrebački zbor, koje je 14. kolovoza 1910. organiziralo Prvi zbor Kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije. Zbor prerasta u stalnu gospodarsku manifestaciju i seli se 1936. iz Martićeve ulice na lokaciju Studentskog centra na Savskoj cesti, a 1947. dobiva današnji naziv - Zagrebački velesajam.

Zlatna era Velesajma

Preseljenjem na današnju lokaciju preko Save od 1950-ih dobiva državnu i međunarodnu ulogu. U svom 'zlatnom razdoblju' od 1960-ih do kraja 1980-ih ZV se profilirao kao jedno od rijetkih mjesta susreta Istočnog i Zapadnog bloka i ključna izložbena platforma nesvrstanog svijeta, a za domaće posjetitelje bio je prozor u svijet i simbol tehnološkog napretka i nastajuće potrošačke kulture.

Nakon ere blokovske podijeljenosti i raspada Jugoslavije ZV gubi svoj ekonomski, politički i socijalni značaj. S velikih izložbi orijentira se na više specijaliziranih sajmova. 

Problematična monetizacija prostora

No, od same sajamske djelatnosti postao je vrjedniji sajamski prostor koji se proteže na oko 56 hektara. Od toga zatvoreni izložbeni prostor zauzima 15 hektara u 47 zgrada/paviljona, od kojih je devet zaštićeno kao kulturna baština. 

Sve to godinama komplicira kvalitetnije monetiziranje prostora i tvrtke u gradskome vlasništvu, pa je Velesajam jedna od žrtava tzv. nekretninskog prokletstva, koje dostiže tvrtke čiji prostor postaje vrjedniji od matične djelatnosti.

Transformacija kompleksa

Svaka vladajuća garnitura imala je svoje prijedloga – od poslovnog centra, ‘zagrebačkog EXPO-a’ i kongresnog grada do koncertne i sportske zone i djelomične stambene izgradnje.

Danas se Velesajam sve više tretira kao baština. Kompleks izgrađen 1950-ih i 1960-ih smatra se jednim od najvažnijih primjera poslijeratnog urbanizma i moderne arhitekture u Hrvatskoj. 

Važeći GUP predviđa zaštitu, uređenje i djelomičnu transformaciju kompleksa, ponajprije u poslovne sadržaje, dok je mješovitu namjenu moguće planirati na najviše 15 posto njegova obuhvata.

'Brownfield' područje u tramvaj zoni

Velesajam je danas praktički jedan od najvećih nerazvijenih gradskih prostora unutar gotovo samog središta Zagreba. Zato ga urbanisti često uspoređuju s europskim velikim zapuštenim ‘brownfield’ urbanim područjima koja čekaju novu namjenu.  

Velesajmovanje se u Zagrebu selilo od Botaničkog vrta preko Martićeve i Savske do Novog Zagreba. Svaka generacija Zagrepčana imala je svoj Velesajam, a današnja posljednjih 30-ak godina – zasad bez uspjeha - traži odgovor što učiniti s najvećim sajamskim kompleksom koji je grad ikada izgradio.