Europa je tehnološki klijent Amerike, a ne njen konkurent

U stokholmskom uredu startupa Lovable, u kome, kako to lijepo opisuje The Economist, zaposlenici ulaze bez cipela i sjede na kaučima s jastucima u obliku srca, tvrde da grade tech-kompaniju svjetske klase. I brojke su impresivne: u siječnju ove godine Lovable je dostigao 300 milijuna dolara godišnjeg prihoda, s jednog milijuna dolara svega 14 mjeseci ranije. Za europske prilike, to je zaista pravo čudo. No je li to konačan dokaz da Europa može parirati Silicon Valleyu ili tek iznimka koja potvrđuje pravilo?

Optimizam koji ima osnove, ali i granice

Europa, naime, ima samo šest kompanija u top 100 najvrjednijih tech-tvrtki na svijetu. Amerika dominira s 56, Kina ih broji 16. Ipak, iza šture statistike kriju se i važni znakovi promjene. Investicije VC fondova u europske startupe porasle su na 85 milijardi dolara prošle godine, s 22 milijarde prije desetljeća. Američki VC investitori su i dalje daleko ispred sa 339 milijardi dolara, ali Kina sada zaostaje za Europom s 53 nasuprot spomenutih 85 milijardi dolara. 

Klimatska tehnologija, obrambena tehnologija i takozvani 'deep tech' sve su privlačniji segmenti, a Trumpov pritisak na savezničke vlade da povećaju obrambenu potrošnju nehotice je dao vjetar u leđa europskim obrambenim startupima poput njemačkog Helsingea.

Europski jednorozi također sve više odlučuju ostati na kontinentu i sve manje ih se prodaje američkim divovima. Dok su američki kupci između 2011. i 2013. preuzimali 35 posto vrijednosti prodanih europskih tehnoloških tvrtki, u periodu od 2023. do 2025. taj je udio pao na 17 posto. Paralelno, bivši zaposlenici Klarne osnovali su više od 60 novih startupa, a osnivači Revoluta i Spotifya već neko vrijeme investiraju u mlađe generacije poduzetnika i nove startupe. Europa, čini se, polako razvija tzv. 'flywheel' efekt koji Silicijska dolina poznaje već desetljećima.

Digitalna infrastruktura u rukama Amerikanaca

No kada se optimističnim naslovima priđe s malo više skepse, slika postaje znatno realnija. Europski kontinent suočava se s jednom od najdubljih tehnoloških ovisnosti u svojoj povijesti koja možda na prvu i nije vidljiva većini. Američki pružatelji usluga na oblaku Amazon Web Services, Microsoft Azure i Google Cloud zajedno drže više od 70 posto europskog tržišta u tom segmentu. OVHcloud, najveći europski pružatelj takvih usluga, ima svega oko dva posto tržišnog udjela. Ukupno, europski pružatelji drže manje od 15 posto tržišta, a taj se udio godinama smanjuje.

Procjenjuje se da EU ovisi o neeuropskim zemljama za više od 80 posto digitalnih proizvoda, usluga, infrastrukture i intelektualnog vlasništva. Europske tvrtke inoviraju unutar ekosustava koje su izgradile američke kompanije, ustupajući im podatke, intelektualno vlasništvo i skalabilnost. Svaki startup koji koristi AWS za hosting, GitHub za kod i OpenAI za AI funkcionalnosti, a takvih je velika većina, u osnovi gradi svoju kuću na tuđem zemljištu.

AI modeli: Europa pokrenula svega dva od 94

Ključno bojište digitalne ere su veliki jezični modeli (LLM). Europa je prošle godine lansirala svega dva od 94 nova velika jezična modela u svijetu. Američki OpenAI, Google, Anthropic i Meta određuju smjer razvoja generativne AI, a europski startupi uglavnom koriste ta ista američka sučelja za programiranje (API-je) kako bi gradili vlastite proizvode. Francuski Mistral, jedini ozbiljniji europski izazivač, kapitalni je patuljak u usporedbi s američkim konkurentima. Paradoks je evidentan: europski vibe-coding startupi poput Lovablea grade na AI temeljima koje su posložile američke korporacije.

Slično vrijedi i za poluvodiče. Europska ambicija da do 2030. proizvodi petinu svjetskih čipova, citirana u Draghijevu izvješću o europskoj konkurentnosti iz 2024., stručnjaci opisuju kao teško ostvarivu. TSMC, NVIDIA i AMD i dalje vladaju tržištem, a Europa bez vlastite industrije teško može imati pravu tehnološku suverenost. 

Trump je pomogao, ali nije riješio problem

Paradoksalno, upravo politike Donalda Trumpa, a to su prije svega neprijaznost prema strancima, ukidanje financiranja znanosti i zahtjev da Europa sama plaća svoju obranu, daju Europi kratkoročne prednosti. Talent zbog toga ovih dana dolazi u Berlin, Stockholm i Pariz. Američki klimatski tehnološki sektor stagnira dok europski raste. Europski obrambeni startupi pune se narudžbama. No sve su to reaktivni dobitci, ali ne i prave strukturalne promjene. Kada bi se politička klima u SAD-u promijenila, Europa bi izgubila jedan od svojih glavnih aduta.

Na koncu, teza o europskom tehnološkom preporodu stoji na stvarnim temeljima: više kapitala, više talenta, više startupa koji ostaju na kontinentu. Ali stoljetna razlika u veličini tržišta, dubini kapitalnih tržišta i koncentraciji AI i cloud infrastrukture u rukama Amerikanaca ne mijenja se jednom recesijom u SAD-u ili jednom populističkom administracijom. Europa može imati sjajan Lovable ili Helsing, ali zasad ne može imati Amazon, Google ili OpenAI. A dok ih nema, ostaje (makar dijelom) tehnološki klijent Amerike, a ne njen konkurent.