Kompanija dobro posluje, ali predvodi skupinu prerađivača s prihodom manjim od sto milijuna eura. ‘Velika trojka‘ – MI Braća Pivac, PIK Vrbovec i PPK Karlovac – ima znatno veće prihode. Neki Gavriloviću zamjeraju i to što nema kooperanata, zbog čega izostaje dodana vrijednost u proizvodnji. U zlatnim vremenima zapošljavao je između pet i šest tisuća ljudi te imao još toliko kooperanata, uglavnom na Baniji
Kad smo prije četiri godine pisali o petrinjskom Gavriloviću, vlasnik te kompanije Georg Gavrilović i čelni čovjek, njegov sin (također Georg – mlađi), nisu bili sretni. Poručili su nam da je tekst napisan u negativnu tonu, ne navevši pritom bilo kakav argument da napisano nije bilo točno. Iako je tvrtka nastavila dobro poslovati, čini se da se poslovna politika nije previše promijenila. Da se razumijemo, Gavrilović je jako dobra tvrtka, Georg mlađi dobro upravlja njome, no taj nekadašnji ponos Banije i dalje izaziva ravnodušnost Petrinjaca i stanovnika okolnih mjesta, a ni među konkurencijom nema uzbuđenja kad govorimo o tim Petrinjcima.
– Nemam pojma što se kod njih događa i vjerujte da nas čak i ne zanima iako su neki naši proizvodi slični njihovima. Ali oni imaju svoj put, mi svoj, i najvažnije je da nitko nikomu ne smeta – reći će pomalo nezainteresirano jedan od čelnih ljudi jedne prehrambene kompanije.
Četvrti prema prihodima
Inače je Gavrilović kao proizvođač salama, sušena mesa, pašteta, mesnih narezaka, gotovih jela, mortadele, hrenovki i polutrajnih kobasica među sedam velikih prerađivača mesa (od ukupno njih 260), a usporedimo li najveće, banijski prerađivač četvrti je prema prihodima (93 milijuna eura ili 697,5 milijuna kuna). Najjači je MI Braća Pivac (289 milijuna eura ili 2,2 milijarde kuna), slijedi PIK Vrbovec (286 milijuna eura ili 2,1 milijarda kuna), a treći je PPK Karlovac (247 milijuna eura ili 1,85 milijardi kuna). Dakle, Gavrilović predvodi skupinu prerađivača čiji su prihodi manji od sto milijuna eura, a u njoj su, primjerice MI Vajda (90 milijuna eura), Perutnina Ptuj – Pipo (70 milijuna eura) i Stanić (68 milijuna eura).
Gledajući unatrag pet godina (od 2018.), ta je djelatnost zabilježila izniman rast prihoda – godišnji je prosjek bio 13,5 posto, s tim da su lani prihodi u djelatnosti u prosjeku porasli za čak 36,1 posto u odnosu na 2021. Usporedimo li te podatke s podacima Gavrilovićeva rasta, vidimo da je prosječan rast te kompanije u pet godina ipak bio manji, 7,9 posto, a lanjski je rast u odnosu na 2021. bio 12,3 posto.
Teško je iz toga zaključiti koliko je na rast utjecala inflacija, a koliko porast prodanih količina, jer iz Gavrilovića nismo dobili odgovor na upit. No, kao i svima, i toj kompaniji rasli su troškovi, što je utjecalo na dobit. Liderov analitičar Nikola Nikšić, vlasnik Konter savjetovanja, podsjeća da je 2018. završila s gubitkom od 102,8 tisuća eura ili 771 tisuću kuna (neto marža bila je –0,1 posto), no zato su se u iduće dvije godine neto dobit i marža znatno povećali: 2019. neto dobit iznosila je 3,7 milijuna eura (27,8 milijuna kuna) uz 4,6 posto neto marže, a 2020. bila je 5,9 milijuna eura (44,3 milijuna kuna), i to uz neto maržu od 7,1 posto. Posljednje dvije godine ostvareni su manji neto profit i marža, odnosno 2021. iznosili su 5,3 milijuna eura (39,8 milijuna kuna) i 6,3 posto. Lani je pak zabilježen daljnji pad profitabilnosti, na 4,2 milijuna eura (31,5 milijuna kuna) i 4,4 posto.
– Ovdje se mora napomenuti da je Gavrilovićeva neto marža u četiri godine tijekom kojih je poslovao s dobiti bila znatno veća od vrijednosti ukupne neto marže za 23 velika i srednje velika poduzeća iz djelatnosti – napominje Nikšić.
Dobar dijalog sa Sindikatom
Kontinuirano je rastao i broj zaposlenih prema satima rada u proteklome promatranom razdoblju, u prosjeku 2,8 posto na godinu. Potkraj 2018. tvrtka je imala 462 zaposlena, lani pak 515. Usporedno s rastom broja zaposlenih povećavale su se prosječne mjesečne neto plaće i naknade: od 830 eura (6225 kuna) 2018. do 1035 eura (7762,50 kuna) 2022. Samo su u godini korone plaće pale za 30-ak eura (200-tinjak kuna), što je prihvatljivo s obzirom na tadašnju situaciju. Ovdje valja napomenuti da se u tih pet godina kako su prihodi rasli udio troškova osoblja, neovisno o rastu broja zaposlenih, prosječnih plaća i naknada, nije znatnije mijenjao u odnosu na prihode (koji su također rasli); bio je desetak posto.
U Gavriloviću nemaju potpisan kolektivni ugovor, rekli su nam u Sindikatu zaposlenih u poljoprivredi, prehrambenoj i duhanskoj industriji i vodoprivredi Hrvatske (PPDiV). No, nastavljaju, uskoro će vrlo vjerojatno predati inicijativu za pokretanje pregovora i očekuju da će Uprava kompanije pristati na povećanje materijalnih prava radnika.
– Istina je da su plaće u Gavriloviću u posljednje vrijeme rasle, ali nisu dovoljno s obzirom na inflaciju koja nas je sve pogodila. Što se tiče odnosa između Sindikata i poslodavca, na dobroj je, višoj razini. Socijalni dijalog postoji, kao i uzajamno poštovanje kad je riječ o gotovo svim pitanjima, osim, kao što smo već naglasili, kad je posrijedi povećanje plaća – kažu u PPDiV-u.
Naglašavaju da je kvalitetan radnik onaj koji je dobro plaćen i podsjećaju da u ‘proizvodnji u kojoj se izrađuju proizvodi kao što su konzerve, trajne i polutrajne kobasice radnici rade u posebnim uvjetima rada kao što su rad u hladnim i toplim uvjetima, rad s teškim teretima, rad s kemikalijama i slično te, da bi se kvalitetno odradili ti poslovi, treba imati kvalitetna radnika‘.
Razgovarali smo i s analitičarom koji je želio ostati anoniman i koji dobro poznaje prehrambenu industriju. Slaže se s prethodnom financijskom analizom, no ističe da, nažalost, nema dodane vrijednosti u proizvodnji jer Gavrilović nema kooperanata.
Više pročitajte u novom broju digitalnog i tiskanog izdanja Lidera.