AI neće zamijeniti programere, njihov broj zapravo raste

Umjetna inteligencija ne dovodi do masovne nezaposlenosti, nego transformira poslove, a posebice u programiranju njihov broj zapravo raste, ključna je poruka medijskog briefinga o stvarnom utjecaju, poslovnoj primjeni i budućnosti umjetne inteligencije u Hrvatskoj, održanog danas u prostorijama Sveučilišta Algebra Bernays u Zagrebu.

Povodom sve glasǰnijih medijskih najava o otkazima u tehnološkom sektoru, stručnjaci s Algebre nastojali su znanstvenim istraživanjima razložiti razliku između onoga što AI teoretski može i onoga za što ga ljudi u praksi doista koriste.

Glavni izvršni direktor Sveučilišta Algebra Bernays Tomislav Dominković predstavio je OECD-ov okvir indikatora sposobnosti umjetne inteligencije, razvijen u suradnji s više od 50 znanstvenika različitih profila, koji mjeri koliko tehničke mogućnosti AI-a mogu zamijeniti ljudske aktivnosti.

– OECD indikatori pokazuju sposobnost umjetne inteligencije u replikaciji ljudske inteligencije i pomažu donositeljima odluka razumjeti sposobnosti AI-ja u odnosu na čovjeka. Istraživanje je objavljeno 2025. godine i odrađeno je na modelima koji su tada bili dostupni. Prema OECD-u, današnji AI modeli uglavnom su jako dobri u jeziku i nekim kognitivnim zadacima, a slabiji u dugoročnom planiranju, socijalnom razumijevanju i 'pravom' kritičkom razmišljanju – istaknuo je Dominković.

Ljudske su sposobnosti, objasnio je, grupirane u devet domena – jezik, socijalna interakcija, rješavanje problema, kreativnost, kritičko razmišljanje, znanje, učenje i pamćenje, vid te manipulacija i robotska inteligencija – a ocjenjuju se na skali od jedan do pet, gdje ocjena pet znači sposobnosti najvećih ljudskih eksperata.

Usporedi li se ta slika s Anthropicovim istraživanjem iz ožujka 2026., napredak je golem. Naime, AI danas u jeziku, znanju, učenju i pamćenju te čak rješavanju problema doseže ocjenu pet, dok domene koje traže fizičku interakciju ostaju na znatno nižoj razini.

Iskorištena tek trećina mogućnosti

Unatoč tom napretku, stvarna razina korištenja daleko je ispod teorijskih mogućnosti. Prosječno, ljudi danas koriste AI na tek oko trećini njegova potencijala, jer postavljaju jednostavne upite, zavarani prividnom lakoćom razgovora s alatima koji oponašaju ljudsku komunikaciju. Zbog manjka dubinske edukacije i pogrešne percepcije AI-a kao stvarne inteligencije, a ne matematike i statistike, korisnici često ne znaju postaviti složene upite, što vodi 'halucinacijama' sustava.

Upravo iz te percepcije, naglasio je Dominković, izvire neosnovan strah među programerima, koji se najbolje pobija Jevonsovim paradoksom. Kada je u 19. stoljeću izumljen učinkovitiji parni stroj, očekivao se pad potražnje za ugljenom, no dogodilo se suprotno. Jeftiniji rad strojeva proširio je njihovu primjenu i drastično povećao ukupnu potrošnju ugljena. Isti obrazac danas vrijedi i za AI.

– Hrvatska u usporedbi s ostatkom EU ne stoji dobro s usvajanjem AI-a u poslovanje. Želimo li biti konkurentni, moramo se značajno ubrzati. Pojeftinjenjem procesa programiranja uz korištenje AI-ja, izrada softvera postaje jeftinija i primjena softverskih rješenja događat će se u tvrtkama u kojima je to do sada bilo preskupo, tj. očekujemo da će broj programera u Hrvatskoj zapravo rasti. Prema U.S. Bureau of Labor Statistics iz 2025., potražnja za programerima trebala bi do 2034. rasti za čak 15,5 posto – istaknuo je Dominković.

Pritom je upozorio na paradoks da otkaze programerima i njihovu zamjenu AI-jem najavljuje upravo onaj isti američki big tech s čijeg tržišta dolazi i statistika koja predviđa snažan rast tih zanimanja. Pozivajući se na stanfordskog stručnjaka Andrewa Nga, ocijenio je da tehnološki lideri namjerno potenciraju strah od nezaposlenosti kako bi dokazali superiornost svoje tehnologije i ubrzali njezino usvajanje. Ng povlači paralelu s nuklearnom energijom, čiji je razvoj negativno javno mnijenje 60-ih, 70-ih i 80-ih godina zaustavilo i dovelo Europu do današnje energetske krize, a sličan strah prema AI-u mogao bi, upozorava se, izazvati opasno gospodarsko zaostajanje.

Od eksperimenta do poslovnog imperativa

O poslovnoj dimenziji govorio je Marko Pršić, glavni konzultant za AI Sveučilišta Algebra Bernays, naglasivši da AI više nije izolirani pilot-projekt, nego postaje sastavni dio svakodnevnog poslovanja.

– Prema Deloitteovu izvještaju The State of AI in the Enterprise 2026, pristup zaposlenika AI alatima porastao je za čak 50 posto tijekom 2025. godine, što pokazuje da kompanije ubrzano integriraju AI u operativne procese. Istovremeno, sve je veći broj tvrtki koje očekuju konkretnu 'produktivizaciju' postojećih AI pilot-projekata, odnosno njihovo pretvaranje u stvarne poslovne alate koji donose mjerljive rezultate – rekao je Pršić.

Poseban se fokus, dodao je, stavlja na AI agente koji samostalno izvršavaju zadatke, a tvrtke procjenjuju da će se njihov broj u organizacijama utrostručiti tijekom sljedeće dvije godine. Čak 90 posto direktora vjeruje da će AI agenti već ove godine donijeti mjerljiv povrat ulaganja, čime AI ulazi u domenu strateških odluka.

Najveći izazov, zaključio je, više nije sama tehnologija, nego sposobnost organizacija da prepoznaju gdje i kako brzo AI može donijeti najveću vrijednost. Pozvao se na istraživanje poslovne škole INSEAD prema kojem tvrtke koje sustavno prilagođavaju procese umjetnoj inteligenciji ostvaruju 12 posto veću produktivnost i gotovo dvostruko veći prihod od onih koje AI uvode parcijalno. Zato je Algebra razvila metodologiju AI at Scale, usmjerenu strateškom usvajanju AI-a, sigurnoj implementaciji i konkretnim poslovnim rezultatima.

S ciljem većeg informiranja javnosti o mogućnostima koje nudi AI, Sveučilište Algebra Bernays kao dio LLPA mreže (Leading Learning Partners Association), međunarodne udruge vodećih IT edukacijskih i trening kompanija koja okuplja edukacijske centre iz više od 55 zemalja, pokreće u svibnju i lipnju besplatne edukacije.