Dok 80 posto Hrvata posjeduje nekretninu, trećina razmišlja o odlasku

Hrvatska spada među europske zemlje s najvišim udjelom vlasništva nad nekretninama, ali istodobno i među one u kojima velik broj građana razmišlja o odlasku. Prema RE/MAX-ovu izvješću o europskim trendovima stanovanja za 2025. godinu, velika većina građana živi u vlastitom stanu ili kući i rijetko mijenja adresu unutar zemlje. Ipak, više od trećine ispitanika ozbiljno razmatra preseljenje u inozemstvo, što Hrvatsku svrstava među države s izraženijim emigracijskim aspiracijama.

U Hrvatskoj 75 posto građana navodi da je zadovoljno svojom stambenom situacijom, što je tek neznatno ispod europskog prosjeka od 77 posto. Čak 80 posto ispitanika posjeduje nekretninu, a 72 posto njih vlasnici su bez hipoteke, što Hrvatsku svrstava među zemlje s najizraženijom kulturom vlasništva u Europi. Udio najmoprimaca iznosi samo 7 posto, daleko ispod europskog prosjeka od 29 posto. 

Iseljenički potencijal jači od unutarnje mobilnosti

Interna mobilnost u Hrvatskoj izrazito je niska. Samo 12 posto građana očekuje preseljenje u sljedećih 12 mjeseci, što je pet postotnih bodova manje od europskog prosjeka. Prosječno vrijeme zadržavanja u istoj nekretnini u Europi iznosi 12 godina, a Hrvatska se uklapa u taj obrazac dugoročnog ostanka.

No istodobno čak 35 posto Hrvata navodi da bi razmotrilo preseljenje u inozemstvo radi bolje kvalitete života. Dodatno, 44 posto ispitanika izjavljuje da je u posljednje dvije godine razmišljalo o odlasku. Ključni motivi nisu primarno niži troškovi života, nego viša kvaliteta života i bolje karijerne prilike. 

Važno je naglasiti i da Hrvatska nije među deset najpoželjnijih destinacija u koje bi se Europljani preselili. Najčešće birane zemlje su Španjolska, Njemačka, Italija i Švicarska, dok Hrvatska ostaje izvan tog kruga. 

Mladi, obitelj i dostupnost prve nekretnine

Unatoč visokoj stopi vlasništva, Hrvatska ima 18 posto odraslih koji žive s roditeljima, dok je europski prosjek 12 posto. Razlika jasno sugerira da se mladi u Hrvatskoj teže i sporije osamostaljuju. Prosječna dob kupnje prve nekretnine iznosi 32 godine, nešto iznad europskog prosjeka od 31 godine, dok je prosječna dob prvog samostalnog stanovanja 24 godine.

Glavna prepreka za kupnju nekretnine u Hrvatskoj je nedostatna plaća, što navodi 39 posto ispitanika. Visoke kamatne stope (22 posto) i potreba za većim pologom (20 posto) dodatno otežavaju ulazak na tržište. Čak 26 posto onih koji još nemaju nekretninu smatra da je nikada neće moći kupiti, što je samo nešto manje od europskog prosjeka od 29 posto.

Istodobno, međugeneracijski prijenos imovine ima snažnu ulogu. Čak 39 posto sadašnjih vlasnika navodi da im je nasljedstvo pomoglo pri kupnji prve nekretnine, dok 13 posto budućih kupaca očekuje da će upravo nasljedstvo biti ključno za to. Ovaj podatak potvrđuje da obiteljski kapital ostaje jedan od temeljnih mehanizama stambene dostupnosti.

Kvaliteta stanovanja važnija od same cijene

Za razliku od dijela zapadne Europe gdje je cijena dominantan izvor nezadovoljstva, u Hrvatskoj su ključni problemi vezani uz kvalitetu i funkcionalnost stanova. Među nezadovoljnima, 42 posto navodi nedostatak prostora, 28 posto lošu kvalitetu kuhinja i kupaonica, a 25 posto probleme s grijanjem i hlađenjem. Trošak stanovanja kao razlog nezadovoljstva navodi 21 posto ispitanika, što je znatno manje od europskog prosjeka od 34 posto.

Problemi s kvalitetom stanovanja prelijevaju se i na društveni život. Među onima kojima je neugodno pozvati druge u svoj dom, stanje nekretnine ističe se kao važan čimbenik: stanje održavanja navodi gotovo dvoje od pet ispitanika kada razmišljaju o tome li bli pozvali partnera ili bliskog prijatelja.  

S druge strane, 44 posto građana osjeća se financijski ugodno s trenutnim troškovima stanovanja, dok se 46 posto osjeća ugodno u pogledu troškova energije. Sve zajedno, Hrvatska se nalazi u specifičnoj poziciji. Visoka stopa vlasništva pruža stabilnost i otpornost na kratkoročne šokove, no sporije osamostaljivanje mladih, izražen interes za odlazak u inozemstvo i relativno slaba međunarodna atraktivnost upućuju na izazove koji će oblikovati tržište nekretnina u godinama koje dolaze.