‘;
Likvidacija tvrtke većinom se u Hrvatskoj provodi u slučajevima u kojima tvrtka neko vrijeme postoji samo na papiru pa njezinu osnivaču ili osnivačima dosadi gomilanje nepotrebnih troškova njezina održavanja. U manjem se broju slučajeva likvidacije osnivač koji nema nasljednika, a tvrtku ne želi prodati, odluči umiroviti. Još su rjeđi slučajevi u kojima se više osnivača, uslijed nemogućnosti međusobnog dogovora o tome kako voditi tvrtku, odluči razići, a imovinu podijeliti u likvidaciji. Najrjeđi su slučajevi u kojima osnivači započnu likvidaciju da bi tvrtku spasili od propasti koja im visi nad glavom. U tom slučaju, međutim, nužno je da se u postupku provedbe likvidacije stvore preduvjeti koji će omogućiti nastavak rada prije no što se postupak dovede do kraja.
Upravo je to napravila krapinska Kotka. Prema svemu sudeći, operacija je uspjela, tvrtka je preživjela. Štoviše, u prošloj je godini ostvarila blizu 350 tisuća eura dobiti, što je, s obzirom na to da je riječ o tekstilnoj industriji koja pretežito živi od lohn poslova, više nego respektabilan rezultat, a ujedno i jedan od najboljih rezultata u povijesti te tvrtke.
Nema prodaje, nema proizvodnje
Koronakriza posebno je pogodila tekstilnu industriju, pa tako i Kotku, proizvođača i izvoznika muških odijela. Trgovine su širom Europe tijekom 2020. i 2021. bile višekratno zatvorene po nekoliko mjeseci, a i dok su bile otvorene potražnja za kvalitetnim muškim odijelima bila je mnogo slabija nego inače. Nije bilo poslovnih sastanaka i raznih svečanih događaja pa nova odijela muškarcima nisu trebala. Kotkini kupci, koji su se i sami našli u velikim problemima, otkazivali su nove kratkoročne, ali i dugoročne narudžbe te nagovještavali da je daljnja suradnja više nego upitna.
Situacija na koju sama Kotka nije imala nikakva utjecaja unijela je veliku neizvjesnost u krapinsku tvrtku, čije je poslovanje u potpunosti ovisno o zaposlenosti proizvodnih kapaciteta. I prijašnjih godina bilo je sporadičnih slučajeva otkazivanja narudžbi, ali Kotkina je snaga bila u tome da se ne oslanja na samo jednoga kupca, čime je rizik zaposlenosti kapaciteta bio minimalan. Ali u uvjetima pandemije tvrtki je odjednom bilo potpuno otkazano 70 posto kapaciteta i ostala je na jednom kupcu, što je već postalo neodrživo i na kratak rok, bez obzira na državne potpore koje je dobila za održavanje radnih mjesta. Sve ostale troškove poslovanja, međutim, moglo je pokriti samo zapošljavanje proizvodnih kapaciteta, ali toga nije bilo.
Već pola godine nakon početka pandemije Uprava Kotke na novonastalu situaciju reagirala je donošenjem plana i programa restrukturiranja kojim je smanjen broj zaposlenika. Nešto ih je otišlo u mirovinu, nešto je samo dalo otkaze, a osamdesetak je radnica i radnika proglašeno tehnološkim viškom. Tvrtka koja je još u 2019. imala 477 zaposlenih kraj 2020. dočekala je s 384 zaposlene osobe.
Uvidjevši da u takvim okolnostima više nikakvo restrukturiranje ne može tvrtku spasiti od propasti nastavi li se razdoblje nemogućnosti zapošljavanja proizvodnih kapaciteta, na inicijativu većinskog vlasnika Ivice Cerovečkog te uz dobro argumentirano obrazloženje Uprave, Glavna skupština Kotke u lipnju 2021. donijela je odluku o pokretanju likvidacijskog postupka u skladu s pravilima koje propisuje Zakon o trgovačkim društvima. Alternativa je bila ne poduzimati ništa i (do)čekati stečaj.
Koja je razlika između likvidacije i stečaja, tko su u slučaju Kotke bili likvidatori, kako je tekao likvidacijski postupak te kakva je trenutna situacija u tvrtki pročitajte u novom broju tiskanog i digitalnog izdanja Lidera.