Nedostatak urbanista najveći je izazov prostornog planiranja

Neki lokalni izbori dobili su se na temelju prostornih planova, a upravo je to bila jedna od glavnih tema tijekom današnje konferencije 'Gradimo budućnost' u organizaciji Lidera. Kako bi ubrzali procese izrade tih planova, Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine razvilo je sustav e-Planova.

Kako je u svom izlaganju objasnio Danijel Meštrić, ravnatelj Uprave za razvoj informacijskih sustava i digitalizaciju u tom ministarstvu, sustav ima tri dijela. Prvi je sustav za provođenje postupaka namijenjen državi, županijama, gradovima i općinama.

– Drugi je sustav za izvedbu prostornih planova namijenjen tvrtkama koje izrađuju prostorne planove i dostavljaju ih nositeljima. Treći sustav je katalog, preko kojega se prostorni planovi dostavljaju drugim tijelima i u budućnosti projektantima – predstavio je Meštrić procese digitalizacije u Ministarstvu, dodajući da je procedura izrade prostornih planova u Hrvatskoj zahvaljujući tomu sada jednaka za sve.

Danijel Meštrić

Ipak, problem kod planiranja prostora su rokovi i nedostatak stručnih izvođača, priznao je Meštrić. Urbanistima, koji su cjelovito specijalizirani za to, nerijetko se pridružuju geografi, no uvijek uz kontrolu urbanista, objasnio je Meštrić.

Problem s nedostatkom urbanista u Hrvatskoj provlačio se i kroz izjave sudionika okruglog stola koji je uslijedio nakon Meštrićeve prezentacije. O tome je govorio i Ninoslav Dusper, direktor Urbanističkog instituta Hrvatske.

– Na fakultetima više ne proizvodimo urbaniste. Mnogo mladih diplomanata s arhitekture nije zainteresirano za urbanizam jer on daje rezultate tek kroz dulje vremensko razdoblje – dodao je Dusper.

Ninoslav Dusper

Spomenuo je i još nekoliko izazova vezanih za prostorne planove. Prvi su tehničke prirode. Na primjer, sustav e-Planovi još ne prepoznaje neke prostorno planske kategorije nižeg reda.

– Uopće se ne govori o tome da GUP Zagreba ima oko 130 urbanističkih planova koji uopće nisu započeti, a novi GUP koji je 'osporen' ima u sebi još 20 urbanističkih planova. U prošlom mandatu gradska vlast donijela je samo sedam urbanističkih planova, a kad se Zagreb odvaži na izradu e-Plana, prvo će morati riješiti transformaciju, no ona uvijek sa sobom nosi nužne izmjene i dopune – rekao je Dusper, uz napomenu da će nekoliko godina biti teško, no ti su tehnički izazovi rješivi kroz vrijeme.

Uz dostupnost podataka, novca i tehnologije, moramo planirati prostor da on na koncu bude dostupan investitorima, a ne samo donositi prostorne planove, dodao je Dusper, naglašavajući ponovno nedostatak ljudi.

– Kad bi svi urbanisti radili u Hrvatskoj samo Zagreb, ne bi ga napravili za deset godina. Imamo veliku insuficijenciju kadrova i poentiram da ministarstvo potegne korake koji će osposobiti ljude koji su spremni time se baviti, inače nam neće vrijediti niti novac koji više nije problem – izjavio je Dusper.

Tomislav Ilić, Dario Zurovec, Ninoslav Dusper, Danijel Meštrić i Antonija Knežević

Važnost prostora

O mogućnostima i prednostima digitalizacije kod prostornog planiranja govorio je Dario Zurovec, gradonačelnik Svete Nedelje. I on je napomenuo da je digitalizacija proces koji će trajati, ali i činjenicu da se na prostorno planiranje u različitim dijelovima Hrvatske ne može gledati identično.

– Nije isto graditi na obali gdje su stare jezgre ili u kontinentalnim gradovima. Tu se treba koristiti ljudska i arhitektonska mašta. Trebate imati nekoga tko može vizualizirati taj prostor. Ta vizualizacija je ključ koji smo možda zanemarili. Baza mora biti kako smo zamislili neki grad ili općinu. Prostor je najveći resurs i ono što se od tog prostora može napraviti. Sve ostalo će se naći – dodao je Zurovec.

Dario Zurovec

Važnost načina upotrebe prostora naglasio je i Dusper, ističući da je prostor temeljno nacionalno dobro. Upozorio je i na manjak razmišljanja 'unaprijed', odnosno strateškog planiranja tog prostora.

Da je prostor najbitniji naglasio je i Tomislav Ilić, voditelj programa energetske obnove zgrada u Fondu za zaštitu okoliša i energetske učinkovitosti, zaduženog za provedbu 'zelenih' programa prostornih planova.

– Strategiju zelene urbane obnove propisalo je ministarstvo. U sklopu te usluge potrebno je izraditi katastar zelenila, što je prepušteno lokalnim jedinicama. One uz pomoć struke detektiraju vlastite strategije. Također se izrađuju programi održivosti koji se mogu implementirati u prostorne planove. Teško je, bit će problema, čestice se krivo mapiraju, ali ako nemate centralni sustav gdje su podaci dostupni svima, ne možete planirati. Održivost nam je svima nužna i svi projekti moraju proći klimatsku procjenu – naglasio je Ilić.

Tomislav Ilić

Što se tiče certifikata 'zelenih' zgrada, njih treba sagledavati kao nadstandard na osnovu onoga što je zakonska regulativa u Hrvatskoj. Certifikati ovog tipa nisu obvezujući, no ako investitori žele biti izvrsni, mogu se njima poslužiti, objasnila je Snježana Turalija, vlasnica konzultantske tvrtke Greenika i izvršna direktorica tvrtke Blueauditt.

– Zelena gradnja više je od energetske učinkovitosti i mora se odražavati i na sve druge aspekte, uključujući ekonomske. Morat ćemo projektirati zgrade koje ne smiju emitirati nikakav CO2. Sve tvrtke koje imaju u svom portfoliju mnogo zgrada i obveznici su ESG izvještavanja, njima će svaka stavka iz certifikata biti od velike pomoći da mogu dokazati da su prošli kroz striktni proces evaluacije zgrade. Nekada certificiranje povećava troškove, nekada ne. No zašto ne certificirati zgrade, pogotovo javne, danas kad ima jako puno EU projekata koji to potiču – istaknula je Turalija.

Snježana Turalija

Dodala je da se u Hrvatskoj sve više radi DGNB certifikat, koji procjenjuje ekološke, ekonomske, socio-kulturološke, funkcionalne, tehničke, procesne i lokacijske kvalitete zgrada.

Građevinari dovode strance, dok je u Hrvatskoj trenutno 400 tisuća neaktivnih ljudi

Iako je problem nedostatka radne snage u građevinarstvu već ranije načet na konferenciji, jedan je cijeli okrugli stol bio posvećen upravo toj raspravi.

Ivana Mehle, zamjernica ravnateja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, istaknula je da se bližimo brojci od 70 tisuća nezaposlenih osoba u Hrvatskoj, međutim, neki od njih su zapošljivi sutra, a neki nisu.

– To je iznimno mala brojka. Zatim imamo brojke o nezaposlenosti od oko 5,2 posto, ne možemo ispod toga jer realno više nemamo zapošljivih ljudi. Oni koji dođu vrlo kratko se zadrže u evidenciji i vrlo brzo se zaposle. Priliku vidimo u evidenciji neaktivnih koju HZZ ažurira svaka tri mjeseca. S krajem prvog tromjesečja imali smo 395 tisuća neaktivnih u Republici Hrvatskoj. To su ljudi u radnoj dobi koji ne rade, nisu na školovanju, a žive u Hrvatskoj. Intenzivno radimo kroz naše centre za savjetovanje o karijeri da ih privučemo u sustav, educiramo i pripremimo za tržište rada. To su ljudi kojima definitivno posao nije potreban – istaknula je Mehle.

Ivana Mehle

S druge strane, trend dolazaka velikog broja stranih radnika u Hrvatsku i dalje se nastavlja, iako je sada strože reguliran novim Zakonom o strancima. Marina Vlahović, voditeljica razvoja poslovanja agencije za zapošljavanje stranaca s Filipina Pinoy 385, komentirala je da sam zakon nije loš, no pitanje je provedbe i operativnih tijela koje u tome sudjeluju, posebno kod izdavanja radnih dozvola za strane radnike.

– HZZ brzo djeluje, no veći problem je s nadležnim policijskim upravama gdje zakonski rok od 30 dana ne postoji nigdje osim na papiru. U realitetu je to tri ili četiri mjeseca. Gotovo da nema razlike između agencije i poslodavca, uvjeti su jasno definirani, nešto su se postrožili, ali sam zakon nema u sebi nešto što je prepreka zapošljavanju stranih radnika – rekla je Vlahović, istaknuvši da već sada imaju zahtjeve za zapošljavanje u 2026. godini i da potreba za stranim radnicima ne jenjava.

Marina Vlahović

No, problem je i dalje integracija tih stranih radnika u naše društvo. Jedan od provoditelja edukacija hrvatskog jezika za strane radnike je centar za poduku Spes, a Slobodan Matić, direktor tog centra, istaknuo je da je u prošloj godini samo 113 stranih radnika iskoristilo vaučere za učenje hrvatskoga jezika.

– HZZ, odnosno Ministarstvo rada, donijelo je dobru stvar da se uvede integracijski tečaj za strane radnike i HZZ ga sufinancira od 50 do 70 posto. Program je definiran, mora biti uživo, 70 sati, do 15 polaznika. No nije dobro što ogroman postotak tvrtki koje imaju pravo na tu vrstu tečaja nije upoznato s tim mogućnostima, pogotovo iz graditeljstva. Problem je i mnogo administracije za strance, umjesto da poslodavac to može obaviti za njega. Drugi problem jest što poslodavci kažu da mu je tih 30, 40 ili 50 posto velik trošak. Također, nemaju ni svi strani radnici pravo na to, nego samo oni koij su već drugu godinu u Hrvatskoj – upozorio je Matić.

Slobodan Matić

Rješenje vidi u tome da država 100 posto financira te tečajeve te da budu obvezni za sve, po uzoru na Njemačku i Austriju.

– Predložio bih da taj trošak preuzme HZZ, odnosno država, a ako ste dobili dozvolu i kao poslodavac uzeli ljude, svi oni moraju ići na taj tečaj – poručio je Matić.

Panelisti su se složili s time da Hrvatska treba odlučiti kakve radnike želi, kako ih kvalificirati, kako bi trebali učiti hrvatski jezik, a prostora za poboljšanjem nedostatka adekvatne radne snage svakako ima i upisnim kvotama u hrvatskim srednjim školama i na fakultetima.

Slobodan Matić, Ivana Mehle, Marina Vlahović i Gordana Gelenčer