Austrijska kompanija Wienerberger prije nekoliko je mjeseci postala većinski vlasnik tvrtke Vargon iz Kukuljanova, koja je dotad bila tipična obiteljska tvrtka. Osnovana u prapočecima hrvatskog poduzetništva, 1990. godine, na temeljima kovinotokarskog obrta Stjepana Brašnića, mala radionička proizvodnja usmjerila se na obradu metala, da bi dvije, tri godine kasnije ušla u novu eru poslovanja uvođenjem modernih proizvodnih programa obrade plastičnih masa, kojima pokriva cjelokupnu paletu proizvoda za unutarnje i vanjske cijevne instalacije.
Nakon smrti osnivača, upravljanje i vlasništvo preuzima druga generacija Brašnića, koja tvrtku dovodi do pozicije regionalnog lidera u proizvodnji plastičnih cijevi i spojnih dijelova za vodovod i kanalizaciju te infrastrukturne projekte. I time se Vargon ‘kvalificirao‘ za idealnu metu za preuzimanje.
– Poželjne karakteristike biznisa kandidata za transakcijski proces razumna su veličina, odgovarajuća profitabilnost, menadžment koji je spreman ostati upravljati kompanijom, razuman potencijal rasta, pri čemu bi idealno bilo da to bude izvan Hrvatske, te spremnost vlasnika na strukturu transakcije gdje u pravilu nije realno da će sto posto dogovorene cijene dobiti na zaključenju transakcije – opisuje Andrej Grubišić, partner u tvrtki Grubišić&Partneri, što je tražena ‘roba‘ na tržištu spajanja i preuzimanja (M&A).
Prenesimo ta obilježja na Vargon. Lanjskih 206 milijuna kuna prihoda (50 posto više nego pet godina ranije) te oko 250 zaposlenih svakako je razumna veličina. Odgovarajuća profitabilnost (lani 28 milijuna kuna) također je tu. Potencijal rasta (i izvan Hrvatske) sam je preuzimatelj opisao na sljedeći način: ‘Preuzimanjem Vargona Wienerberger stječe vlastitu proizvodnu lokaciju u Hrvatskoj i time jača svoju nazočnost u jugoistočnoj Europi. To omogućuje Wienerbergeru da iz regionalne proizvodnje opskrbljuje hrvatsko tržište, a i tržište jugoistočne Europe‘.
Nakon preuzimanja na čelu Vargona ostao je Goran Brašnić, koji tvrtkom upravlja još od 2004. godine i koji je u Vargonu zadržao 20 posto udjela.
Premda starija generacija poduzetnika, uglavnom stasala 90-ih godina prošlog stoljeća, prodaju svoje tvrtke smatra svojevrsnim porazom, svijest se polako mijenja – osnivači su sve manje emotivno povezani s tvrtkom, a sve jasnije shvaćaju da je i ona roba koja se može prodati. Mlađe generacije, s druge strane, nerijetko vrlo rano, ili odmah pri osnivanju tvrtke, razmišljaju o prodaji u dogledno vrijeme, svjesne da je to katkad razumno rješenje.
Konzultanti koji se bave M&A transakcijama svjedoče da se, nakon godinu dana zatišja zbog pandemije, polovinom prošle godine vratio interes investitora za akvizicije malih i srednjih tvrtki, aktivnosti su se vrlo brzo intenzivirale pa je unatrag godinu dana M&A tržište iznimno dinamično.
– Situacija na tržištu kupoprodaje malih i srednjih društava (SME) u Hrvatskoj nikad nije bila dinamičnija i uzbudljivija nego što je trenutačno. Iako je riječ o globalnim trendovima koji su napokon došli i u naš dio svijeta, mnogo toga novost je na našem tržištu. Gotovo da nema tjedna u kojem nije u poslovnim medijima objavljena vijest o prodaji ili preuzimanju društva, najčešće od investicijskih fondova ili inozemnih strateških investitora – iznosi Dušan Banović, direktor i voditelj poslovnog savjetovanja Data-Link Unija Consulting.
U ovom trenutku, međutim, kao problem iskače to što se takvi poslovni transferi uglavnom odvijaju na relaciji strani kupci – domaći prodavatelji. Tek tu i tamo se dogodi poneko preuzimanje isključivo na domaćem terenu, ponajprije u ICT sektoru. Međusobna spajanja tvrtki u vlasništvu domaćih osnivača su pak potpuni raritet.
Cijelu temu možete pročitati u novom tiskanom i digitalnom izdanju Lidera.