Nafta opet iznad 100 dolara, Hrvatska među najizloženijima u EU-u

Brent je ponovno iznad 100 dolara po barelu, a novi skok cijene nafte stiže u trenutku kada Hrvatska već ima jedan od najvećih energetskih trgovinskih deficita u Europskoj uniji, što znači da je gospodarstvo osjetljivo na svaki dulji rast troškova uvozne energije. Skuplja nafta pritom izravno povećava cijene goriva i troškove cestovnog, zračnog i pomorskog prijevoza, a posredno i troškove distribucije robe i poslovanja.

Hrvatski energetski trgovinski deficit u 2025. iznosio je 3,4 posto BDP-a, pokazuju podaci Eurostata koje analizira Euronews. Veći deficit imale su samo Malta, s 5,4 posto BDP-a, i Bugarska, s 3,5 posto. Iza Hrvatske slijede Mađarska s 2,9 posto, Belgija s 2,6 posto, Luksemburg s 2,5 posto i Cipar s 2,4 posto.

Usporedba s najvećim europskim gospodarstvima pokazuje koliko se taj teret razlikuje od zemlje do zemlje. Energetski trgovinski deficit Italije iznosio je 1,9 posto BDP-a, Španjolske i Poljske 1,7 posto, a Njemačke i Francuske 1,5 posto.

Hrvatska pritom nije među najvećim uvoznicima nafte. U 2024. uvezla je 5,7 milijuna tona nafte i naftnih proizvoda. U apsolutnim količinama prednjačile su Nizozemska sa 138,3 milijuna tona, Njemačka sa 117,8 milijuna, Španjolska s 85,8 milijuna, Francuska s 82,4 milijuna i Italija sa 73,3 milijuna tona.

Europa gotovo potpuno ovisi o uvozu

Cijena Brenta u srijedu je ponovno premašila 100 dolara po barelu nakon novih napada na brodove u blizini Hormuškog tjesnaca, a iznad te razine zadržala se i u četvrtak ujutro. Brent je iznad 70 dolara još od sredine veljače, gotovo sedam mjeseci, a od kraja 2025. poskupio je 65,7 posto. Tada je cijena iznosila 60,85 dolara po barelu.

Skuplja sirova nafta povećava troškove benzina, dizela i mlaznog goriva, ali njezin se učinak brzo širi dalje. Viši troškovi prijevoza poskupljuju opskrbne lance, što se na kraju može odraziti i na cijene proizvoda i usluga. U europodručju je inflacija u kolovozu dosegnula 3,3 posto, najviše od rujna 2023., dok su cijene energije porasle 14,3 posto na godišnjoj razini.

Europska unija pritom ima malo prostora za oslanjanje na vlastitu proizvodnju. U 2024. uvezla je 471,3 milijuna tona sirove nafte, dok je domaća proizvodnja iznosila samo 15,5 milijuna tona. Ovisnost EU-a o uvozu tako je dosegnula 96,6 posto.

Najveći dobavljači bili su SAD, Kazahstan i Norveška, svaki s udjelom između 12 i 15 posto ukupnog uvoza. Slijede Libija s više od devet posto, Saudijska Arabija sa 6,8 posto te Nigerija i Irak s po 5,8 posto. Oko sedam posto uvoza sirove nafte u EU-u 2025. dolazilo je iz zemalja Zaljevskog vijeća za suradnju.

Iako izravna ovisnost Europe o nafti iz Perzijskog zaljeva nije najveća, poremećaji u Hormuškom tjesnacu utječu na cijelo svjetsko tržište. Nafta se trguje globalno pa problemi s opskrbom podižu cijene i sirovine koja u Europu dolazi iz drugih izvora.

Najveći dio nafte završava u prometu

Najveći europski uvoznici nisu nužno i najveći stvarni potrošači. Nizozemska je 2024. uvezla 138,3 milijuna tona nafte i naftnih proizvoda, ali je čak 101,1 milijun tona ponovno izvezla. Belgija je također ponovno izvezla više od polovice uvezene količine.

Njemačka je drugačiji slučaj. Velik dio njezina uvoza povezan je sa snažnom industrijom, prometnom mrežom i rafinerijskim sektorom. Na Njemačku je 2024. otpadalo 20,1 posto konačne potrošnje nafte i naftnih proizvoda u EU-u. Francuska je činila 15,3 posto, a Italija i Španjolska po 11,1 posto. Te četiri zemlje zajedno činile su gotovo 58 posto ukupne potrošnje EU-a.

Gotovo dvije trećine potrošnje nafte u EU-u odlazi na promet. Cestovni promet činio je 47,7 posto potrošnje u 2024., zračni 9,2 posto, a pomorski 8,4 posto. Zbog toga se rast cijene barela relativno brzo pretvara u veće troškove prijevoza i poslovanja.

To je posebno važno za turizam. Skuplje mlazno gorivo povećava troškove aviokompanija koje povezuju turistička tržišta poput Španjolske, Portugala, Grčke, Cipra i Malte, dok skuplji dizel povećava troškove opskrbe hotela, restorana i trgovina. Ako se cijena nafte dulje zadrži iznad 100 dolara, dio tih troškova mogao bi se prenijeti na potrošače kroz skuplje avionske karte i smještaj.