Tokić: Dovođenje profesionalne uprave bila nam je najbolja odluka

Što kada obiteljska tvrtka izađe iz lokalnih okvira i zakorači na međunarodno tržište? Prije svega: odvojiti obitelj od uprave. Osnivač, suvlasnik i predsjednik Nadzornog odbora Tokić grupe Ilija Tokić na panelu u sklopu konferencije 'Budućnost obiteljskih tvrtki' rekao je da je odvajanje upravljačke funkcije od vlasništva najbolja odluka koju su donijeli.

- Profesionalna uprava vodi kompaniju. Oni su ti koji su postavili korporativno upravljanje i poslovne procese, a uz to su doveli i tehnološki napredak. Našu su kompaniju stvorili naši djelatnici jer imamo preko 20 direktora i svi su oni krenuli iz skladišta te na njima gradimo budućnost – objasnio je Tokić.

Tokić, čija kompanija od prošle godina kotira i na burzi, je istaknuo da je Tokić grupa sada ozbiljna korporacija koja je svoje procese dovela do savršenstva što znači lakše buduće korake i po pitanju širenja poslovanja i po pitanju akvizicija.

- Tvrtka je stvorena da traje, da bude uspješna, a kroz 35 godina smo to i pokazali. Mogli smo bez IPO-a, no trebala su nam sredstva da brže dođemo do ciljeva, a ti ciljevi su izgradnja centra i akvizicije van Hrvatske – rekao je Ilija Tokić.

Hrvatsko tržište je, dodaje, malo te su prepoznali da rasti ne mogu organski već da moraju ići u akvizicije.

- Prošli smo iskustva inozemnih akvizicija sa slovenskim Bartogom te je ta kompanija u posljednjih pet godina rasla s 56 na sto milijuna eura – poručio je Tokić te je dodao da su najveće vrijednosti internacionalizacije kultura, rast vrijednosti te sinergija poslovanja.

Uz Tokića na panelu je sudjelovao i Ivan Radić, izvršni direktor Hedere i suosnivač Apipeta. Radić je pripadnik druge generacije obiteljske kompanije te je istaknuo da 'biti tatin sin' u ovom segmentu nije uvreda.

- Postoji mnoštvo razgovora koji nikada nisu izgovoreni i zato procesi u kompanijama nikada nisu postavljeni – objasnio je Radić dodajući da je upravo on taj koji je otvorio inozemna tržišta za Hederu.

Ivan Radić

Ipak, Hedera je zbog manjka likvidnosti morala stopirati internacionalizaciju, ali ju gleda kao prirodni nastavak poslovanja.

Partner u Odvjetničkom društvu Wahl & partneri Neven Marić naglasio je da je profesionalizacija nužna jer koliko god vlasnici drže neke stvari pod kontrolom iz prakse oni koji dođu izvana vide probleme koje si vlasnici ne žele priznati.

- Ne smije se gledati samo na troškovnu stranu jer profesionalac košta. To je investicija i to pogotovo za nekoga tko je na međunarodnoj razini. Profesionalizacija je nužna jer donosi objektivnost – objasnio je Marić.

Neven Marić

No, Marić je dodao da nije nužno ni loše ako unutar kompanije imate članove obitelji te treba dati drugoj generaciji priliku.

- Rane tridesete su godine gdje obavezno morate uvoditi djecu u posao. U dvadesetima neka se traže, ali u tridesetima i oni moraju znati što žee te moraju preuzeti odgovornost. No, najteži je dio prepuštanje odgovornosti – poručio je Marić.

Uvod u panel o internacionalizaciji dala je Maja Has, CEPOR-ova istraživačica te naslovna docentica na Sveučilištu Algebra Bernays i Sveučiluštu VERN'. Has je u svom istraživanju analizirala internacionalizaciju obiteljskih poduzeća kroz dvije faze: anketu među 168 poduzeća i dubinske intervjue s deset prerađivačkih tvrtki. Većina ispitanih poduzeća su mala i srednja, s prosječnom starošću od 29 godina, gdje je većinsko vlasništvo još uvijek u rukama prve generacije, a druga generacija sve više sudjeluje u upravljanju i izvozu. Fokus istraživanja bio je na izvozu, odnosno međunarodnim aktivnostima poduzeća.

Maja Has

Rezultati pokazuju da hrvatska obiteljska poduzeća izvoze u 105 zemalja, najčešće u EU, a više od polovice njih je započelo izvozne aktivnosti unutar prvih pet godina. Poduzetnici ističu da internacionalizacija doprinosi profitabilnosti, razvoju stručnosti i reputaciji, dok su ključne prednosti fleksibilnost, kontrola proizvodnog procesa, kvaliteta i cijena proizvoda te dugoročno povjerenje s klijentima. Kako je zaključila, digitalizacija i sudjelovanje na poslovnim sajmovima dodatno poboljšavaju njihov uspjeh na stranim tržištima.

Konferenciju 'Budućnost obiteljskih tvrtki' zaključio je Hrvoje Bogdan, direktor organizacijskog razvoja i podrške u Adizes SEE Hrvatska s predavanjem pod nazivom 'Kada se posao i obitelj sudare: kako voditi teške razgovore u obiteljskoj tvrtki'.

Bogdan je postavio jasan cilj generacijske tranzicije: kompanija mora nastaviti uspješno funkcionirati, a obitelj i dalje mora moći imati normalan nedjeljni ručak. Sve opcije koje vode tom ishodu su legitimne.

Naglasio je da je obiteljska tvrtka istodobno poslovni i emocionalni sustav. U poslu vrijede struktura i rezultati, u obitelji pripadnost i povijest odnosa. Problem nastaje kada se ta dva svijeta pomiješaju bez jasnih pravila.

Hrvoje Bogdan

- Teme poput povlačenja osnivača i kad će stvarno u mirovinu, pa teme poputu nasljedstva, razgraničenja ovlasti ili neefikasnosti članova obitelji često se izbjegavaju, ali upravo njihovo prešućivanje dugoročno stvara najveći rizik – poručio je Bogdan koji je onda govorio o 'okidačima' s obje strane. Nasljednike, dodao je, pogađaju usporedbe, omalovažavanje i osjećaj da im se ne priznaje doprinos, a roditelje pogađa dovođenje u pitanje autoriteta, zahtjevi za većim budžetima i pokušaji organizacijskih promjena. Različite vizije razvoja firme dodatno produbljuju jaz.

Ključno pitanje nije hoće li razgovor biti neugodan, nego je li alternativa bolja. Status quo, poručio je, gotovo je uvijek najgore rješenje.

- Najgori scenarij može biti svađa ili razlaz, ali i to je ponekad zdravije od dugotrajnog zamrzavanja problema. Najbolji scenarij donosi rasterećenje, međusobno poštovanje i jasan akcijski plan – smatra Bogdan.

Posebno je istaknuo važnost pripreme. Tema mora biti jasno definirana, kao i okvir razgovora. Potrebno je razlikovati što je poslovno, a što obiteljsko pitanje, odabrati pravi trenutak i izbjeći rasprave u afektu. U komunikaciji je nužno čuti drugu stranu, prilagoditi ton i izbjegavati agresivne ili pasivne obrasce ponašanja.

Kao održivi model istaknuo je asertivnost: čvrstu, ali ne neprijateljsku komunikaciju u kojoj su ciljevi jasno izrečeni, a sugovornik se osjeća uvaženim. Zaključak je bio jednostavan. Jasna, otvorena i kontinuirana komunikacija nema alternativu ako želimo i uspješnu kompaniju i zdravu obitelj.