‘Kako sad to?‘, mogli biste se zapitati. Međutim, ako bolje razmislite, među njima doista ima podosta dodirnih točaka.
Razgovor za posao je nalik prvom spoju.
Obje strane nastoje se prikazati u što boljem svijetlu, iako im je oboma u interesu pokazati pravo lice kako bi - nakon što popusti period zaslijepljenosti i ‘leptirića koji vrludaju po želucu‘- onaj prvotni zanos zamijenila čvrsta ljubav.
No, što ako pretjeramo u tome?
Nakon nekoliko mjeseci neminovno će doći do razočaranja, gubitka interesa te naposlijetku prekida nekoć obećavajuće veze.
Poanta priče?
Nemojte lagati na prvom spoju. Niti na razgovoru za posao.
Poslije određenog vremena koje provedu radeći za vas, vaši novi zaposlenici uvidjet će sve vaše mane, stoga nemojte dozvoliti da među vaše nedostatke uđe i ‘predstavljanje firme u pretjerano uljepšanom i dotjeranom ruhu‘ na razgovoru za posao.
Nemojte obećavati izvrsnu obiteljsku atmosferu ako ona ne postoji, brzo napredovanje ukoliko znate da se ono neće dogoditi ili dinamičan posao u situaciji kada zaposlenika iz dana u dan očekuju repetetivni zadaci.
Što onda smijete reći? Odgovor se nameće sam po sebi. Istinu.
Naglasite vaše pozitivne strane, i to po mogućnosti one koje vaši zaposlenici percipiraju kao jake, a ne vi kao voditelj ljudskih resursa. Loše strane ne morate naglašavati, baš kao što o njima ne smijete lagati.
No, kako znati koje su vaše jake strane?
Jednostavno, provedite Istraživanje zadovoljstva zaposlenika i pustite zaposlenike da vam to sami kažu!
Većina zaposlenika će Vam zapravo dati jedan iskren i konstruktivan feedback, samo im trebate pružiti priliku. A svi znamo kako prava informacija, još ako je primimo u pravo vrijeme, zlata vrijedi.