Pola Hrvata izbjegava vijesti, mlađima negativne teme više nisu 'cool'

Gotovo polovica hrvatskih građana, odnosno 48 posto, povremeno ili često namjerno izbjegava vijesti, dok osam posto građana uopće ne prati vijesti, pokazuju rezultati novog istraživanja o medijskim navikama koje je provela Agencija za medije.

Anksioznost i emocionalna reakcija na negativnost u vijestima, doživljaj neprofesionalnosti medija te opća građanska nezainteresiranost tri su ključna razloga namjernog izbjegavanja vijesti u Hrvatskoj, istaknuo je Ivan Burić, profesor na Fakultetu hrvatskih studija. Tomu također pridonosi i percipirani senzacionalizam te trivijalan sadržaj u medijima.

Građani uglavnom izbjegavaju vijesti vezane uz određene teme pa tako čak 40 posto građana izbjegava vijesti vezane uz politiku, a svaki četvrti građanin Hrvatske izbjegava vijesti vezane uz ideološke ili svjetonazorske rasprave.

Generacija Z (rođena između 1997. i 2012.) najčešće nenamjerno izbjegavaju vijesti, a generacija Y (rođena između 1981. i 1996.) često i dugotrajno izbjegava vijesti.

– Također, vijesti u Hrvatskoj češće izbjegavaju žene, mlađe generacije, osobe s višim socioekonomskim statusom, digitalno mrežni konzumenti te stanovnici u Dalmaciji – dodao je Burić.

Ipak, ispitanici su istaknuli kako bi veći broj pozitivnih vijesti potaknuo češće praćenje vijesti, što je posebice svojstveno mlađim građanima.

Istraživanje je zabilježilo i velike razlike u medijskim navikama između generacija, pri čemu se generacije Z i Y uglavnom informiraju s portala i društvenih mreža, imaju pasivan odnos prema vijestima i višu učestalost izbjegavanja vijesti.

Marijana Grbeša Zenzerović, profesorica na Fakultetu političkih znanosti, naglasila je da je odnos mladih publika prema vijestima i medijima ključno pitanje opstanka medija i novinarstva, naglašavajući da 'negativnost generaciji Z nije cool'.

– Iako je sličan trend prisutan i u drugim zemljama, zbog izostanka sustavnog medijskog obrazovanja u Hrvatskoj, mladi u nas imaju slab ili nikakav doticaj s novinarskim sadržajima – kazala je Grbeša.

Nužne investicije

Istraživanje je utvrdilo i relativno nisku razinu povjerenja u novinare kao profesiju. Prosječna ocjena povjerenja u novinare na ljestvici od 1 do 5 iznosi 2,62. Građani tako manje vjeruju novinarima nego znanstvenicima (ocjena 3,38), no ipak nešto više nego PR-ovcima (ocjena 2,33).

Ovo istraživanje, provedeno na nacionalnom reprezentativnom uzorku od 1014 punoljetnih stanovnika Hrvatske, potaknuto je, između ostalog, nalazima godišnjeg komparativnog istraživanja Reuters Institute Digital News Report u kojem se Hrvatska već godinama nalazi na samom vrhu ljestvice izbjegavanja vijesti. Naime, prema tom Reutersovom istraživanju čak 61 posto hrvatskih građana izbjegava vijesti.

Sve češće izbjegavanje vijesti izravno potkopava i volju građana da plaćaju pretplate na medijski sadržaj, što je u Hrvatskoj ionako prava rijetkost, zbog čega Grbeša zaključuje da je nužno ulagati u informiranje, integritet i kvalitetu medija.

Važnost obrazovanja i angažmana

Dublje uzroke ovakvog ponašanja pojasnili su i gostujući stručnjaci iz inozemstva. Da izbjegavanje vijesti nije tek puki nedostatak interesa kako se često percipira, nego naučeno ponašanje uvjetovano ranom socijalizacijom, osjećajem političke nemoći i emocionalnom iscrpljenošću, potvrdila je Ruth Palmer, profesorica na IE Sveučilištu u Madridu. Kako bi ponovno angažirali distanciranu publiku, Palmer smatra da bi medijske organizacije trebale uvesti strukturne promjene, primjerice, pisati više članaka usmjerenih na rješenja i nastojati ih personalizirati za svoje čitatelje.

Ruth Palmer

S druge strane, Paolo Gerbaudo s madridskog Sveučilišta Complutense ukazao je na tehnološku stranu problema. Objasnio je da tradicionalna sloboda govora gubi na značaju pred 'slobodom dosega', jer algoritmi netransparentno upravljaju vidljivošću sadržaja. Takva kontrola manipulira emocijama korisnika i potiče polarizaciju, što prema njegovim riječima izravno ugrožava političku autonomiju te nacionalni suverenitet država.

Paolo Gerbaudo

O važnosti institucionalnog odgovora govorili su čelni ljudi hrvatskih medijskih institucija. Josip Popovac, predsjednik Vijeća za elektroničke medije, zapitao se živimo li uopće u istoj stvarnosti ako algoritmi svakome definiraju drugačiji dnevni red. Upozorio je da smo sve više korisnici, a sve manje građani, naglasivši da snaga platformi nije u njihovoj tehnološkoj superiornosti nego u našoj bezidejnosti. 

– Ne možemo mi njima služiti, one moraju služiti nama. Zadaća nas regulatora jest da osiguramo da nam one omoguće pristup stvarnosti u ovom mrežnom društvu, a zadaća je svih nas da kontinuirano razgovaramo – rekao je Popovac, uz zaključak kako se mediji, ali i građani moraju aktivno uključiti u kreiranje budućnosti jer 'demokracija podrazumijeva vlast političkog naroda koja se ostvaruje na izboru utemeljenom na pravilnoj informaciji'.

Josip Popovac

Pred trajnom smo promjenom načina na koji se društvo informira i stvara sliku o sebi i svijetu, istaknuo je to Robert Tomljenović, zamjenik predsjednika Vijeća za medije i Agencije za medije. Kako je naveo, živimo u doba gdje algoritmi određuju kako i o čemu ćemo se informirati, što posljedično dovodi do rastavljanja zajedničke javnosti na tisuće različiti potpuno personaliziranih stvarnosti.

– Zajednički javni diskurs je izuzetno važan za građane, jer im nudi prostor gdje mogu razmjenjivati mišljenje i pritom doći do konsenzusa važnih za društvo – rekao je Tomljenović.

Robert Tomljenović

Da svi trebaju raditi na tome da se povjerenje u medije vrati poručio je i Krešimir Partl, državni tajnik u Ministarstvu kulture i medija, posebno naglašavajući ulogu obrazovnih institucija.

– Teško je regulirati društvene mreže jer su mehanizmi regulative sporiji od razvoja tehnologije. Moramo mnogo više ulagati u sustav obrazovanja, prvenstveno u medijsku pismenost, koju treba uvesti u osnovno obrazovanje. Najbitnije je razvijanje kritičkog mišljenja – poručio je Partl.

Krešimir Partl