Za 90 eura pošaljite svoga plišanog medvjeda na putovanje iz snova

Na prvu se doimaju suludima, ali neki koji su osmislili takve poslove zaradili su mnogo novca na naivnosti svojih kupaca. Najbizarnija se čini vrlo dobro primljena ponuda da svoju plišanu igračku pošaljete na put, ali ništa manje nije zanimljiva ni ponuda menadžerima koji su pod stresom da se priberu - među kravama.

Piše: Leonardo Blažević

Danas se mnogi u želji za brzom zaradom preko noći odlučuju za potpuno pojednostavnjeno i pravocrtno poslovanje, što često rezultira neuspjehom ili samo kratkoročnim uspjehom. Drugi, poput Richa Christiansena, svjetski poznatog menadžera i stručnjaka za osnivanje tehnološki orijentiranih kompanija, u poslovanju se pozivaju na krivudav tok rijeke koja zaobilazi zapreke ili slalomsko skijanje te prirodne zakone primjenjuju na menadžment, poduzetništvo, postavljanje ciljeva, svladavanje zapreka i minimiziranje rizika. A ima i trećih, koji ruše sve autoritete i čije se poslovne odluke na početku čine u najmanju ruku suludima, ali vrijeme pokaže da su bili u pravu. 

Filozofija ‘jebe mi se’
John C. Parkin svijetu je odlučio reći: ‘Odjebi!’, ignorirati ono što su mu svi govorili da bi trebao raditi, krenuti vlastitim putem i od te naoko bezazlene odluke napravio ozbiljan biznis. Za njega reći: ‘Jebe mi se!’ znači pokazati srednji prst svijetu smisla, konvencija, autoriteta, sustava, uniformnosti i reda, što izaziva anarhiju, ključ anarhičnog bića filozofije ‘jebe mi se’. U životu sve podupire neumornu potragu za značenjem, za zbirkom uokvirenih obrazaca. Iako ta značenja i obrasci često prouzrokuju bol, sve u okolini podupire proces gomilanja onog što se naziva ‘važnim’. Da bi živio skladno, čovjek se sa samim sobom pokušava dogovoriti o standardima, svrsi i značenju života. No Parkins je pokazao da to ne mora biti bolno. Kad kažemo ‘jebe mi se’ stvarima koje nas se tiču, koje su nam prevažne, obavljamo duhovni čin, savršen zapadnjački izraz istočnjačkih duhovnih ideja o prepuštanju, odustajanju i opuštanju grčevitog pritiska na privrženost stvarima i materijalnome.
Nakon svjetskog uspjeha s knjigom ‘Jebe mi se: najuzvišeniji duhovni put’ taj sin anglikanskih propovjednika i stručnjak za sustave istočnjačke mudrosti osnovao je u Italiji holistički centar The Hill That Breathes i počeo živjeti od organiziranja tjednih tečajeva pod nazivom ‘Filozofija jebe mi se’. Interes je golem, a on sretan i zadovoljan. I dobro je zaradio. U milijunima dolara.

Fotografije s puta
Imate li koju plišanu igračku? Ima li je vaše dijete? Je li neka od vaših igračaka ikad bila u Pragu? Znate li da je možete slati na putovanja diljem svijeta s plišanim igračkama drugih vlasnika? Taj naoko suludi koncept osmislila je češka kompanija Czech Toy Traveling Agency. Inspirirao ju je francuski film ‘Amelie’ u kojem jedan o likova počne dobivati fotografije na kojima je ukradeni vrtni patuljak fotografiran ispred poznatih svjetskih spomenika. Osnovni putnički paket za plišanog medvjeda stoji 90 eura i uključuje putovanje na dogovoreno odredište, trideset fotografija na optičkom disku, certificiranu potvrdu da je plišanac uistinu bio na odredištu, profil na društvenim mrežama kreiran za igračku, otvaranje e-adrese s koje igračka svaki dan putovanja svom vlasniku šalje e-poruku i izvještava ga o detaljima putovanja.
Najskuplji paket putovanja stoji 150 eura i uključuje posebnu kutiju za putovanje s jastukom i dekicom. Vlasnici igračaka koje će putovati u tom aranžmanu mogu definirati je li putnik možda vegetarijanac i smije li, naprimjer, piti gazirana pića nakon večere. Suvlasnik agencije Tomio Okamura za Spiegel je izjavio da su odmah nakon registriranja agencije bili zatrpani narudžbama, većinom iz SAD-a i Japana.

Što pomaže u meditaciji
Okej, nakon što ste izdvojili sitnicu i poslali plišanca u München, možete otići meditirati - među krave. Nizozemski farmer Corne de Regt osmislio je novu metodu meditacije i odlučio pokrenuti dodatan posao. Nakon wellnessa na koji zbog oslobađanja od stresa dolaze bogati klijenti odlazi se u štale blizu granice s Njemačkom gdje se meditira na balama sijena među kravama. Mirisi i zvukovi nisu uvijek ugodni, no sve je to dio meditacijske seanse, tvrdi Regt jer za ozbiljnu meditaciju treba pokrenuti sva osjetila, a to je najlakše među životinjama. Većina su njegovih klijenata menadžeri i većina ih se vraća, što dovoljno govori o uspjehu njegove poslovne odluke.

Radi četiri sata na tjedan
Titulu kralja donošenja u najmanju ruku čudnih poslovnih odluka mogao bi ponijeti Timothy Ferriss, autor svjetskog bestselera ‘Četverosatni radni tjedan’, pripadnik naraštaja novih milijunaša, poduzetnik, avanturist, prvak u plesanju tanga i kickboxingu te glumac u TV sapunici. Sve to uspijeva zahvaljujući poslovnim odlukama koje bi se mogle svrstati u kategoriju suludih i radeći samo četiri sata na tjedan. Bit je njegova života eliminacija iz poslovnog i privatnog života svih nepotrebnih situacija koje zamaraju i frustriraju. Najprije je odlučio priključiti se najvećemu poslovnom trendu dvadeset prvog stoljeća - iskoristio je fenomen eksternalizacije da podijelio najjednostavnije poslovne zadatke. Nakon što je uvidio pogodnosti te strategije za razvoj poslovanja, odlučio je izdvojiti i dijelove privatnog života koji mu se nisu sviđali: plaćanje računa, nabavu hrane putem online supermarketa i darova za obitelj i prijatelje, brigu o najpovoljnijim telefonskim tarifama, pa čak i svoj brak, tj. one dijelove koji ga ne ispunjavaju, poput prepirki sa ženom.

‘Autsorsao’ i svoju dušu
Otišao je i korak dalje i drugima dodijelio zadatak da se bave njegovim unutarnjim životom: razgovore s psihijatrom prebacio je prekooceanske virtualne asistente koji mu sažetak psihijatrijskih savjeta šalju na čitanje. Na to potroši ne više od pet minuta umjesto više od dva sata, koliko mu je prije trebalo za seansu i put do psihijatra i natrag. ‘Autsorsao’ je i svoje brige i sad njegova indijska asistentica Honey umjesto njega čupa kosu i brine se dok on luta po svijetu i u isto vrijeme zarađuje dolare, živi od peza i kompenzira u rupijama. Novčani mu tok ne može biti negativan jer su američki pomagači i partneri plaćeni po učinku, a indijski malim postotkom onoga što ostane nakon provizije za Amerikance. Što, dakle, činiti u 2012.? Pa, počnimo rušiti autoritete i krenimo u bolji život!