Zaboravite oluju mozgova, radije izazovite oluju pisanja

Brainstorming u sadašnjem obliku, sudeći prema mnogim mjerenjima i analizama, ne funkcionira. Posebice ne funkcionira u skladu s vrckavim asocijacijama proizvodnje ideja koje sugerira konstrukcija ‘team brainstorming’, tvrde znanstvenici s londonskoga Kellog Schoola u članku Rebecce Greenfield za časopis Fast Company, posvećenome usavršavanju poslovnih sastanaka i razmjeni ideja.

Rane ideje, one koje se među prvima iznesu na sastanku, katkad nerazmjerno utječu na ostatak razgovora. Razmjena ideja u skupinama nije problem, problematičan je onaj ‘glasni’, ‘izvanjski’ dio razgovora. Ironično je da razmjena ideja posljeduje zajedničkim, skupnim razmišljanjem umjesto jedinstvenom idejom.
- Ima nešto seksi u brainstormingu, ljudi iskaču s idejama poput mjehurića u šampanjcu, ali nužno je shvatiti ono što se doista zbiva tada: primjerice, dok ja govorim, nitko više ne razmišlja o svojim idejama - kaže Leigh Thompson, profesorica menadžmenta na Kellogg Schoolu, i dodaje:
- Podsvjesno to znači da su svi već prihvatili moju ideju.

Pritisak konformizma Taj se proces naziva ‘usidravanje’ i ono ruši originalnost. Thompsoničin kolega s Kellog Schoola, profesor Loran Nordgren proučavao je zašto prve, najranije izložene ideje preuzimaju gotovo nepravedno velik utjecaj na ostatak razgovora, pa kaže:
- Prve ideje uspostavljaju se kao neka vrsta norme, kao temelj ideje o tome što su odgovarajući primjeri, smjerovi razmišljanja ili moguća rješenja problema.
Zbog toga što brainstorming favorizira prve ideje, može se reći da je njegov rezultat rađanje najmanje kreativnih ideja. Taj fenomen naziva se pritiskom konformizma. Sudionici brainstoriminga, nastojeći ispasti pametnima i aktivnima, najprije će na stol iznijeti najlakše teme ili, kao što to Nordgren opisuje, ‘to je poput strategije branja jabuka: najprije će se ubrati najlakše dohvatljive jabuke, one koje usput šećući možete skinuti s grane’. Svi drugi zatim se okupljaju oko te ideje, govorenjem naglas i u sebi. Nažalost, ta metoda troši mnogo vremena i energije, ostavljajući mnogo najkvalitetnijih ideja i razmišljanja nedotaknutima ili ne razvijenima dokraja.
Stoga, nema sumnje da smo se svi zatekli na sastanku poput ovoga: neki bedak kaže očitu stvar prije bilo koga drugoga, uzimajući svima vrijeme energiju, a sebi slavu. Svi ostaju bez riječi, a od razmjene ideja više nema ništa.
Da bi se izbjegnuli ti problemi, Thompson i Nordgren predložili su drugi, znatno tiši proces: brainwriting (izraz je skovao profesor s UT Arlingtona Paul Paulus.). Opće je načelo brainwritinga da se ideje moraju nabacivati odvojeno od rasprave. Spomenuti Kellogovi znanstvenici razvili su vlastite, donekle drugačije sustave, nude jednako opće rješenje: najprje zapištei pa raspravljajte!

Prilika za sve Brainstorming najbolje funkcionira ako prije ili na početku susreta ljudi zapišu svoje ideje. Zatim se svi okupljaju da razmjene svoje ideje naglas, i to sustavno. Thompson je, primjerice, ustanovila da ima najplodonosnije susrete kad na samoljepivi papirić zapiše ideju čim je netko izloži, ali bez imena, te je zalijepi na ploču. Kad svi izlože što imaju glasaju za one najbolje izložene na ploči i tek tada počinje fino prosijavanje ideja koje vode prema rješenju.
- To bi trebala biti meritokracija ideja - naglašava Thompson - i nikako se ne smije pretvoriti u natjecanje u popularnosti. Tek nakon tog postupka ljudi doista počnu razgovarati o idejama.
Nordgren je pak osmislio svoj sustav koristeći se aplikacijom koju je razvio i nazvao je Iskrenost. Riječ je o tome da ljudi prije susreta snime svoje ideje, a zatim svatko šeće ukrug izgovarajući svaku ideju. Da bi se izbjegnulo trošenje previše vremena na prijedlozima koji se ponavljaju, Nordgrenova aplikacija omogućava ljudima da predstave samo ideje koje nitko drugi dotad nije izrekao, što znatno štedi vrijeme. Ovdje načelo ‘najprije zapišite raspravljajte’ pomaže eliminirati problema usidravanja jer ljudi razmišljaju u vakuumskoj situaciji, neopterećeni i nepristrani prema bilo kome.
Naravno, na papir još stavljaju najočitije ideje, koje nisu nužno loše. Cilj je svakog brainstorminga količina, a ne kvaliteta. To je dodatni argument za brainwriting, koji svakomu pruža priliku.

Galamdžija sreće krmka Na većini sastanaka s tradicionalnim brainstormingom vrijedi sljedeći scenarij: samo nekoliko ljudi govori u 60 do 75 posto vremena. U svojim istraživanjima objavljenima u knjizi ‘Creative Conspiracy’ Thompson je utvrdila da skupine za brainwriting smisle 20 posto više ideja koje su u čak 42 posto originalnije ideje u odnosu na one tradicionalne brainstorming grupe.
- Bila sam šokirana što dotad nije objavljena nijedna usporedna studija, posebice one koje bi skupinama za brainstorming davale ikakvu prednost nad brainwritingom – komentira Thompson.
Nordgren je pak u istraživanjima dokaza kako se brainwriting iznjedri više različitih i iskrenijih ideja.
Rasprava i dalje ima zasluge, ali na dnevni red treba doći tek nakon što skupina iznese mnogo različitih ideja i odluči na kojima će dalje raditi. Nacrti ideja pak rijetko odmah zažive. Kombinacija neobičnog, izvanrednog i banalnog najčešće stvara najbolje prijedloge.
Obično najbolja ideja koja je na kraju odabrana nije točno ona s kojom je netko došao na sastanak jer je u međuvremenu uređena i dograđena. Nordgren zaključuje:
- Najbolje je što razmišljanje u sebi smanjuje na ono nazivam fenomenom ‘galamdžija susreće krmka’. Vjerojatno su vam poznati sastanci na kojem jedna osoba s još dvije-tri osobe dominira raspravom i zapravo zaustavlja dotok bilo koje nove ideje, samo razvija i preoblikuje svoje. To se zbiva na od 60 od 75 posto brainstorminga. Prebacite na brainwriting jer tako svatko dobiva priliku.