Hrvatskoj je Europska komisija na raspolaganje stavila više od dvije milijarde eura za razvoj željezničke infrastrukture na cjelokupnom pravcu od Rijeke do granice s Mađarskom, i to iz dva fonda (ponajprije iz CEF-a) i u dva razdoblja financiranja.
Najavili su to predstavnici Europske komisije u Bruxellesu tijekom posjeta hrvatskih novinara europskim institucijama za transport, uključujući i glavni ured, DG Move. Naime, cilj Europske unije je gradnja transeuropske prometne mreže ili TEN-T-a, dugotrajnog i ambicioznog projekta za modernizaciju i spajanje postojećih odvojenih nacionalnih mreža u funkcionalnu mrežu kojom su povezani svi krajevi Europe. Hrvatska se geostrateški nalazi na glavnom Mediteranskom koridoru TEN-T-a, koji na regionalnoj razini Hrvatsku povezuje s Mađarskom i Slovenijom, a na europskoj prolazi od Španjolske do Ukrajine, povezujući južnu i istočnu Europu.
EK priprema pitanje za Vladu
Stoga je ključno da se u Hrvatskoj do 2030. sagrade, ne samo pruge Dugo Selo – Križevci i Križevci –Koprivnica, za koje smo već dobili i alocirali sredstva, nego i dugo očekivana i nikad realizirana nizinska pruga Rijeka – Zagreb. Osim toga, do 2030. teretni vlakovi u Hrvatskoj morat će voziti minimalno 100 kilometara na sat. Mogu li hrvatski javni natječaji sve to podnijeti?
Hrvatska na raspolaganju ima više od dvije milijarde eura za razvoj željezničke infrastrukture, od čega je dosad povukla samo 145 milijuna eura za trasu Dugo Selo – Križevci, čija realizacija kasni. Ugovoren je i 241 milijun eura za trasu Križevci – Koprivnica, ali i za to je već sada izgledno da će rokovi biti uvelike probijeni
Za trasu Dugo Selo – Križevci već smo iz kohezijskih fondova dobili 85 posto nepovratnih sredstava u iznosu od 145 milijuna eura, u programskom razdoblju 2014. – 2020., a ostali će projekti ući u novo programsko razdoblje. Iako su radovi na pruzi Dugo Selo – Križevci započeli još 2016., već sad kasnimo s realizacijom oko godinu dana (projekt je zapeo na javnom natječaju, a potom je podizvođač, Hidroelektra, otišao u stečaj). Za prugu Križevci – Koprivnica već smo ugovorili 241 milijuna eura, natječaj za izvođača je otvoren do travnja, a do ljeta Europska komisija očekuje da imamo ishođene sve dozvole i potpisane ugovore s izvođačima. Međutim, poznavatelji prilika smatraju da to nećemo uspjeti, s obzirom na dugačke zakonske procedure koje cijeli projekt mora proći. U travnju bi trebalo biti otvaranje ponuda, nakon čega slijedi dugačak proces odabira izvođača, koji traje čak 120 dana. Ako još uključimo i žalbe, kojih uvijek ima na našim natječajima, teško ćemo ‘uloviti‘ zadani rok.
Maja Bakran-Marčić, zamjenica glavnog ravnatelja Opće uprave za promet Europske komisije, ujedno i druga najviše pozicionirana hrvatska predstavnica u Europskoj komisiji nakon Nevena Mimice, najavila je da će uskoro kontaktirati hrvatsku vladu da vidi zbog čega se investicije tako sporo odvijaju.
– U odnosu na 2013. Hrvatska ima na raspolaganju deset puta više sredstava iz fondova EU. Međutim, ono što nedostaje u hrvatskom željezničkom sektoru kvalitetni su projekti i know-how kakav postoji u cestovnom prijevozu. Zato smo spori. Neke zemlje ubrzale su svoj uspjeh tek kad su izgubile novac. No, na žalost, od tih zemalja nismo ništa naučili – zaključila je Bakran-Marčić.
Hrvatska na zadnjemu mjestu
U INEA-i, izvršnoj agenciji za inovacije i mreže koja zapravo operativno prati provedbu prometnih projekata financiranih iz fondova EU, potvrdili su da kasnimo s projektima te rekli da su u kontaktu s hrvatskom vladom. Andreas Boschen, rukovoditelj Ureda INEA-e, na pitanje može li Hrvatska izgubiti 241 milijun eura ako ne izabere izvođača u roku, rekao je da njegova institucija nije tu da uzima novac nego da pomogne da se projekt realizira.
– Ako ne uspijete dobiti novac za taj projekt, preusmjerit će se na neki drugi – izjavio je Boschen. Novinarima se obratio i Enrico Brivio, glasnogovornik Europske komisije za transport, predstavljajući tzv. scoreboard Europske komisije u području transporta, na kojem je Hrvatska na zadnjem mjestu zahvaljujući slaboj sigurnosti prometa, sporom razvoju željeznice i lošoj prekograničnoj povezanosti.