Doživi mirovinu i tebe se tiče! To je bio naziv pod kojim je održan protest sindikata protiv prijedloga reforme koju uime Vlade posljednjih tjedana promiče i objašnjava ministar rada i mirovinskog sustava Marko Pavić. I premda se moja generacija, kojoj ostaje još pet godina do uvjeta za odlazak u punu mirovinu, itekako treba informirati kolike će biti mirovine, na sve sam načine pokušavao izbjeći pisanje o toj temi.
>>>Miodrag Šajatović: Staro poslanje i nove nužnosti poslovnog novinarstva
Čovjek se teško suočava s lošim vijestima. Kolege koji su otišli u mirovinu, bez obzira na to koliko nisku ili (ako takva postoji) visoku, svjedoče o dramatičnoj promjeni. Ne samo zbog odlaska iz svijeta korisnih nego prije svega zbog potrebe preslagivanja obiteljskog proračuna. Po svemu sudeći, trebalo bi iz europskih fondova izvući nekakvu lovu za obvezne seminare budućim umirovljenicima. Uza stručno vođenje psihologa, psihijatara i stručnjaka za osobne financije.
Uzaludni posao
Država na godinu iz proračuna za mirovine izdvoji 17 milijardi kuna. Najizdašniji je porez PDV. A njega svaki umirovljenik tijekom mjeseca plaća u cijeni svakog proizvoda i usluge. Da bi ga onda kao ‘dar‘ dobio u sljedećoj mirovini
To bi, vjerojatno, bilo konstrukktivnije i svrhovitije od jalova pokušaja smišljanja kakvu bi mirovinsku reformu trebalo provesti. Uz opasnost da navučem bijes pokojeg čitatelja, moglo bi se reći da potezi koje planira ministar Pavić, za prilike u hrvatskim ministarskim pokušajima da se napravi nekakav smisleni paket promjena, nisu nekvalitetni. Ali, zapravo, dugoročno je gotovo svejedno kako će se i koliko moći prebacivati ušteđevine iz drugoga stupa u prvi, koje će generacije biti zahvaćene kojim propisom. Može se očekivati još kompromisa pa će od prvotne kombinacije možda nešto ostati u tragovima.
>>>Miodrag Šajatović: Evo dokaza da su MMF-ovi savjeti izazvali pad, a ne rast stranih investicija
Jasno je da kad prosječni ovdašnji umirovljenik ima mirovinu kakvu već ima stotinu ili dvije stotine kuna mnogo znači. Poštujući to, ipak ostaje da je rješenje na sasvim drugome mjestu. Iznenađujuće, možda i prvi put do sada, mogao sam se složiti s Vilimom Ribićem, jednim od brojnih doajena hrvatske sindikalne scene, kad je na spomenutom prosvjedu upozorio na to da je rješenje u ‘proizvodnji koja će omogućiti novo zapošljavanje i pravedniju raspodjelu novostvorene vrijednosti‘.
Točno tako. Uz nemogućnost da se u prošlim ‘Ekonomalijama‘ spomenutih dvadesetak milijardi kuna koje se svake godine korupcijski sliju u nečije džepove preusmjeri u rupu koja u mirovinskom sustavu svake godine iznosi oko 17 milijardi kuna, ostaje da se unatoč svemu pokuša povećati BDP-ovski kolač ubrzanjem godišnjeg rasta na četiri ili pet posto. Rješenje je u množenju, a ne u dijeljenju.
Apsurdi sustava
Ovako, tražiti rješenje u preraspodjelama, u generacijskoj nesolidarnosti, jalov je posao. Mirovinski sustav pun je apsurda. Poznat je onaj prema kojemu svi zaposleni koji izdvajaju u drugi stup za 80-ak posto svoje štednje, zapravo, putem mirovinskih fondova kupuju državne obveznice. A onda država tako posuđenim i skupo plaćenim novcem isplaćuje mirovine onima koji su u mirovini prvog stupa.
Nisam vjerovao da ću se ikad o nečemu složiti sa sindikalistom Ribićem. Ali, evo, slažem se s njegovom tvrdnjom s nedavnog prosvjeda da samo veća proizvodnja i zaposlenost mogu osigurati veće mirovine
Ali postoji još veći apsurd. Umirovljenici koji mirovine dobivaju iz prvog stupa dijelom, zapravo, financiraju isplatu tih svojih mirovina. Kako? Malo je komplicirano, zato molim malo pozornosti. Dakle, državnomu mirovinskom fondu na godinue nedostaje spomenutih 17 milijardi kuna da isplati mirovine. Onda se taj iznos povuče iz državnog proračuna. Odakle državnom proračunu novac? Iz poreza? Koji je najizdašniji porez? PDV. Tko proporcionalno uplaćuje najviše PDV-a trošenjem na hranu i ostali ‘špeceraj‘? Oni s najnižim primanjima. A to su velikim dijelom umirovljenici.
Pojednostavnjeno, ‘penzić‘ trošeći mirovinu u cijeni svakog proizvoda ili režijskog troška plaća i 25 posto PDV-a. Taj novac završi u državnoj blagajni pa se sljedeći mjesec vraća kao dio mirovine. Bilo bi zanimljivo izračunati koliko prosječni umirovljenik mjesečno plati PDV-a. Riječ je o svojevrsnome ‘perpetuum mobile‘. Zatvorenom krugu koji se ne rješava, nego samo kažnjava cjelokupno stanje u javnim financijama i niskoj stopi rasta BDP-a.
>>>Miodrag Šajatović: Veliko iznenađenje – Vlada provodi svoj program ‘pet stupova’
Mirovinska kozmetika na kraju će se prihvatiti, bit će manjih i većih gubitnika, nešto dobitnika, ali uz demografske trendove, strah od uvoza radne snage i Vladina odbijanja da postavi brojčane ciljeve rasta koje mora postići, za nekoliko godina neki će drugi mirovinski ministar ‘kemijati‘ s drugim brojkama.
Dok se birači budu dali voditi sad ovom, sad onom, u biti efemernom reformom i dok političke elite ne budu imale uvjerljive ekonomske programe, ne treba se čuditi kad neki novinski kroničar ima alergiju na priče o mirovinskim, poreznim i sličnim reformama.