Premijer Andrej Plenković jako pazi da u javnim istupima ne kaže nešto pogrešno. Majstor je da na konkretno pitanje odgovori nizom rečenica koje, istina, neće dati izravan odgovor, ali bit će ih nemoguće citiranjem izvrgnuti kritici. Na Vladinoj prošloj sjednici, međutim, premijer je uletio u debelo zaleđe. Komentiravši usporavanje rasta BDP-a u posljednjem kvartalu 2017., rekao je kako se to usporavanje ‘nije osjetilo u samom proračunu‘.
>>>Plenković: BDP je nešto niži od očekivanja, ali nije se osjetio u proračunu
Nehotice je Plenković otkrio da je i ovoj vladi, kao i svim prijašnjima, u neformalnoj strategiji i programu rada ipak najvažnije da se proračun puni i da ima za plaće te ostale potrebe državnog aparata. Osim toga, morao bi znati da je uredno punjenje proračuna najvjerojatnije posljedica velikog rasta uvoza robe i usluga u prošlom tromjesečju. PDV se ekspresno plaća na uvoz, zato, budući da je to najizdašniji porez za punjenje državne blagajne, zaista nije čudno što BDP usporava, a proračun to još ne osjeća.
Kad ništa ne pomaže...
Političke stranke u Hrvatskoj sjete se izrade polit-ekonomskog programa nekoliko mjeseci prije izbora. Ovih dana događa se čudo. SDP i Most, svaki na svoj način i zbog svojih razloga, pokušavaju na papir staviti kakav-takav program. A HDZ očekuje odluka: popraviti postojeći ili osmisliti nov program.
Premijerova nesmotreno-nespretno-iskrena izjava, osim svega, još je jedan od dokaza da HDZ i koalicija koja mu omogućava upravljanje zemljom imaju velikih problema s programom. Njega, zapravo, nema. Danas će vladajući reći da imaju Nacionalni program reformi. Nemogućnost provedbe u njemu zapisanih reformi i očito usporavanje rasta upućuju na to da Plenković mora donijeti odluku koja će možda biti i teža od onih vezanih uz Agrokor: mora procijeniti treba li se držati dosadašnjeg modela ili se upustiti u osmišljavanje novoga koji ne bi završio varijantom ‘ubrzavamo reforme da bi rast bio sve sporiji‘.
>>>Dalić: Nalazimo se u ‘godini reformi’
Dodatni razlog za HDZ-ovo promišljanje o modelu do kraja mandata i dalje jest i iznenađujuća pojava da dvije parlamentarne stranke, SDP i Most, netipično za ovdašnje prilike, pokušavaju osmisliti političko-ekonomske programe a da nije riječ o nekoliko mjeseci prije izbora. Optimist bi rekao da je na političkoj sceni u Hrvatskoj napokon sazrelo razmišljanje da bi ozbiljna politička stranka trebala imati program koji nije prigodno predizboran. Realist bi ipak primijetio da su rezultati izbora u Italiji, uz ovdašnje jačanje Živog zida, uspaničili dio stranačkih vođa. Pa se primjenjuje logika ‘kad ništa ne pomaže, ajmo napisati nekakav program umjesto da se samo dnevnopolitički nadmudrujemo u parlamentu i po medijima‘. Pristupi SDP-a i Mosta artikuliranju programa potpuno su različiti. SDP kreće od općega prema pojedinačnome, a Most ide, kako se čini, od desetak parcijalnih politika možda prema programu koji će držati vodu kao cjelina. Ove bi subote Bernardićev SDP trebao prihvatiti osnove koje je promislio Davorko Vidović.
Očajnički pokušaji
Koliko Vlada ima maglovit program, pokazao je i premijer Plenković izjavom da BDP, istina, usporava, ali to se ne osjeti u proračunu. Ispada da je dobro kad raste uvoz. Na njega se ekspresno naplaćuje PDV, pa državna blagajna ne pati.
Dokument još nije dostupan javnosti, ali iz onoga što je izneseno, uz dobronamjeran pristup, moglo bi biti riječi o, kako se to u socijalizmu govorilo kad se htjelo biti politički blagonaklon, ‘dobroj osnovi za doradu‘. Ali ako se istodobno govori da treba smanjiti ovisnost o uslugama, a potiče se razvoj turizma, onda bi se sve moglo svesti na već mnogo puta viđene posvuduše utemeljene na pristupu – za svakoga pomalo.
Mostovci već obilaze Hrvatsku s parcijalnim idejama. Tu je pristup u stilu okupiš desetak stručnjaka, svaki napiše svoje ideje, i to je to. Možda tu ima mnogo dobre volje, ali bez materijala na stotinjak stranica koji ima glavu i rep sve bi se moglo svesti na očajnički pokušaj lovljenja glasova.
>>>Komisija: Reforme stoje, Hrvatska je najslabija u ispunjavanju mjera koje je sama najavila
HDZ ima priliku osmisliti dugoročan program u sklopu zadaće iz Bruxellesa da se oblikuje strategija razvoja zemlje do 2030. Nažalost, prvi su signali porazni. Koliko se može razumjeti, najprije se namjerava napisati vizija razvoja zemlje, a tek u drugoj fazi analizirati kuda će svijet sljedećih deset godina. Čak i da smo Kina, bilo bi mudro najprije analizirati, a tek onda vidjeti što može biti vizija.
Očito, sljedeći mjeseci proći će u pokušajima Plenkovića, Bernardića i Petrova da pronađu ‘sveti gral‘, odnosno program zaokreta koji bi mobilizirao i bio ostvariv. Ako me sjećanje dobro služi, u posljednjih desetak godina samo se tri-četiri puta ozbiljnije pokušalo staviti programske misli na papir. Jedan pokušaj bio je rad Martine Dalić još u Sanaderovo vrijeme, drugi je bio program Kukuriku-koalicije 2011. (glavni autori: Slavko Linić, Mato Crkvenac, Dragan Kovačević i Žarko Primorac), treći je bio rad Marinka Škare za potrebe Mostova ulaska u Oreškovićevu vladu. Novi je ‘natječaj‘ upravo u tijeku. Ima li junaka?