OPG-ovi su postali kočnica rastu proizvodnje hrane

Godišnja poljoprivredna proizvodnja u Hrvatskoj vrijedi 14 milijardi kuna, što je, kažu poljoprivredni proizvođači, 44 posto prijeratne, no zabrinjava što se unatoč velikim državnim (i europskim) ulaganjima svake godine sve više smanjuje. Toga je, sigurno, svjesna i nova ministrica poljoprivrede Marija Vučković. Jedan od razloga jest to što u Hrvatskoj ima premalo 'lokomotiva', a previše malih OPG-ova. Prema našemu mišljenju, ili bi država trebala potaknuti više srednjih i velikih tvrtki koje bi za sobom povukle i male, ili promjenu strukture poljoprivredne proizvodnje.

Preveliki nerazmjer

Doduše, ministrica nije navijestila znakovite promjene, a i u odgovoru Ministarstva poljoprivrede ističu da su, kao i Svjetska banka, prepoznali važnost malih gospodarstava. Nitko to ne negira, ali analizirajući podatke koje nam je poslala Agencija za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju (APPRRR) te HUP, vidljivo je da je u našoj zemlji prevelik nerazmjer između broja malih i velikih poljoprivrednih poduzeća, što sugerira da tu nešto nije u redu. Primjerice, u APPRRR-u navode da je potkraj lipnja bilo registrirano 164.914 OPG-ova i još 2226 obrta (ukupno 167.140), a tvrtki (ne navode jesu li srednje ili velike) 2809. Od svih njih samo 35 poslovnih subjekata, navode u HUP-u, ima više od tisuću hektara na raspolaganju, od kojih su tri OPG-a i dvije zadruge, što dovoljno govori kako nam je organizirana poljoprivredna proizvodnja.
Nezahvalno je procjenjivati koji bi bio najbolji omjer između velikih i malih u poljoprivredi jer je riječ o različitim proizvodnjama (ratarstvo, stočarstvo, povrtlarstvo, voćarstvo) i geografskim specifičnostima. Uostalom, nitko od sugovornika nije htio ići tako daleko jer je za to potrebna sveobuhvatna analiza. Ipak, ekonomija obujma, višegodišnji pad vrijednosti poljoprivredne proizvodnje te HUP-ovi podaci pokazuju da bismo trebali potaknuti rast (broja) velikih i srednjih tvrtki. Velike poljoprivredne tvrtke danas ostvaruju ukupan godišnji prihod od 4,6 milijardi kuna na ukupno samo stotinu tisuća hektara (10 posto površine), a preostali proizvođači na čak milijun hektara (90 posto površine) ukupno uprihode samo devet milijardi kuna. Gledajući iz toga kuta, da bi se dostigla prijeratna vrijednost poljoprivredne proizvodnje (32 milijarde kuna), velikim i srednjim tvrtkama trebalo bi, ugrubo, dati na upotrebu barem 40 posto poljoprivrednog zemljišta, što bi potaknulo ulaganje sadašnjih, ali i osnivanje drugih poljoprivrednih tvrtki, možda čak iz OPG-ova.

Usporavanje investicija

U HUP-u kažu da velike tvrtke danas zapošljavaju više od pet tisuća ljudi i ostvaraju suficit u državnom proračunu (poticaji manji od poreznih davanja, naknada za zemljište…) od 800 milijuna kuna. S druge strane, vele, s ostalim kategorijama koje se koriste s ukupno milijun hektara država je u deficitu. Unatoč kritikama u Ministarstvu poljoprivrede tvrde da nastoje poduprijeti te 'lokomotive' koje 'osiguravaju strukturnu transformaciju poljoprivrede i ruralnog prostora'.
– Nastojimo pridonijeti povećanju njihova broja, prije svega investicijskim mjerama iz Programa ruralnog razvoja čijim ugovaranjem i potrošnjom možemo biti zadovoljni, a dodatan je angažman nuždan pri razvoju i primjeni mjera za inovacije, prijenos znanja i suradnju, na čemu intenzivno radimo. Ministarstvo će se nastojati usredotočiti na sektore koji su važni za prehrambenu sigurnost zemlje i na one koji stvaraju višu dodanu vrijednost –​ poručuju iz Ministarstva.
Hm, nismo baš sigurni u to pogledamo li najvažniji resurs – zemlju. Aktualni Zakon o poljoprivrednom zemljištu pri zakupu državne poljoprivredne zemlje daje prednost OPGovima, što bi u budućnosti moglo izazvati daljnje usitnjavanje i povećavanje broja OPG-ova ili pak dijelom ojačati OPG-ove koji bi se širili. Razvoj tvrtki ostat će zabetoniran, a onda će i vrijednost poljoprivredne proizvodnje u najboljem slučaju ostati na sadašnjoj razini iako postoje procjene o padu na deset milijardi kuna.
– Zbog aktualnog zakona dalje će se usitnjavati i smanjivati proizvodnja te urušavati struka i kadar, što će, ako se u državnoj politici nešto ne promijeni, smanjiti broj zaposlenika i uništiti mnogo ulaganja i projekata u poljoprivredi – upozoravaju u HUP-u.
Potvrđuje to sugovornik koji iznosi podatak da je spomenutih 35 tvrtki do sada u materijalnu imovinu uložilo gotovo šest milijardi kuna, no upozorava da je primjetno znatno usporavanje ulaganja i smanjivanje broja zaposlenih. Kaže da su veliki uglavnom zaustavili dugoročno ulaganje i da se mogu očekivati početak deinvenstiranja i daljnje smanjivanje broja zaposlenih, i to zato što bi tvrtke koje su investirale u proizvodnju mogle lako izgubiti dodijeljenu državnu zemlju kad istekne ugovor s državom jer će u novom natječaju prednost imati OPG-ovi.

Komasacija sve dalje

Predsjednik Uprave PP-a Orahovice Saša Breznik predlaže da se umjesto podjele na 'velike' i OPG-ove uvede kriterij uspješnosti pri dodjeli državne poljoprivredne zemlje. Primjerice, oni koji raspolažu sa 100 do 200 hektara, trebali bi ostvariti devet tisuća kuna prihoda po hektaru, oni koji imaju od 200 do 500 hektara 13 tisuća kuna, oni od 500 do 10 tisuća hektara 20 tisuća kuna i tako dalje.
– Tako će se uočiti oni koji zemlju uspješno oplemenjuju u korist svih – kaže Breznik.
PP Orahovica, tvrtke u sustavu Fortenove, Žito, Osatina i još nekoliko njih primjeri su dobro organiziranih sustava s vrhunskim prinosima, napominje vlasnica konzultantske tvrtke Geja savjetovanje Zvjezdana Blažić. No ta naša stručnjakinja podsjeća i na dobro poznatu boljku hrvatske poljoprivrede – na gotovo započetu komasaciju – jer čak i s velikim, ali razbacanim zemljišnim parcelama tvrtkama je proizvodnja skuplja. U tom smislu spomenuti Zakon o poljoprivrednom zemljištu smanjio je još više priliku za komasaciju jer je lokalnim samoupravama omogućio da same ograničavaju veličinu zemlje koju daju u zakup, primjerice do 20 hektara, što je za velike tvrtke premalo.
Poljoprivredni stručnjak Darko Znaor pak misli drukčije, da treba poticati male jer teže kvaliteti (industrija kvantiteti) i očuvanju ruralnog prostora, te tvrdi da su sve dosadašnje vlade favorizirale velike proizvođače. Ipak, treba podsjetiti da su i mali do sada dobivali izdašne potpore, a nisu znatno unaprijedili proizvodnju, ne računajući mlade poljoprivrednike koji su skloni tehnološkim inovacijama i upuštanju u preradu.

Prilika za preokret

Mnogi će kao protuargument istaknuti talijanske poljoprivrednike, koji također nemaju velike površine, ali njihova je poljoprivreda jedna od jačih u Europi. To je istina, u što smo se uvjerili nedavno kad smo putovali po sjevernoj Italiji. I tehnološki su ispred hrvatskih poljoprivrednika (banalan primjer: u jutarnjim satima zemlja oko biljaka bila je vlažna zahvaljujući sustavu navodnjavanja). No nije to razlog uspješnosti, nego, kao što ističe Blažić, strukture talijanske poljoprivrede.
– Italija proizvodi mnogo više voća, povrća, prerađenih proizvoda te prerađevina na bazi mlijeka i mesa. Hrvatska se većinom okrenula proizvodnji ratarskih kultura, a u strukturi proizvodnje padaju stočarstvo te proizvodnja voća i povrća, gdje su obično manji posjedi – kaže Blažić i dodaje da bi, želimo li konkurentno proizvoditi kulture kojima se sve više okrećemo, proizvodne površine trebale biti znatno veće.
Ili pak moramo mijenjati strukturu poljoprivredne proizvodnje želimo li nastaviti sadašnju politiku. Najbolje bi bilo povećavati poljoprivredne površine uz komasaciju (jer bismo tako potaknuli rast velikih oko kojih bi se onda okupljali mali) i ujedno poticati mijenjanje strukture poljoprivredne proizvodnje (za što bi mogli biti zainteresirani OPG-ovi koji se žele samostalno razvijati). Pretpostavlja se da bi tržište tada samo uravnotežilo omjer između velikih i malih. Možda je upravo sada prilika za promjene nakon promjene na čelu Ministarstva poljoprivrede.