Umjetničko-poduzetničkoj priči o riječkom glumcu i uspješnom obrtniku Ranku Lipovšćaku ne možete izbjeći izlizane sintagme ‘daske koje život znače‘ i ‘kruh naš svagdašnji‘ jer ih povezuje njegova osobna i poslovna priča. Lipovšćak je, naime, glumac s diplomom zagrebačke Akademije dramskih umjetnosti, ali i svjedodžbama ‘majstora pekara‘ i ‘mlinara‘. Lipovšćak kao obrtnik s etabliranim brendom Demetra, nazvanim po starogrčkoj boginji žita, plodnosti i agrara, već nekoliko godina opskrbljuje 60 prodajnih mjesta svojim specijalnim kruhovima i pecivima napravljenima na načelima zdrave hrane i kontroliranog procesa – od odabira sirovine, preko vlastitih receptura do distribucije. Put od glume do proizvodnje kruha bio je prava filmska priča.
>>> Tolušić: Iza kupovine hrvatskih proizvoda kriju se radna mjesta i oživljavanje poljoprivrede
Napustivši prvotnu zamisao o studiju arhitekture, strojarstva ili nekoga sličnog tehničkog studija, Ranko Lipovšćak 1985. upisuje studij glume na zagrebačkoj Akademiji. Ubrzo je uz studij zarađivao i kao scenski radnik, a već je i prije diplome sudjelovao u predstavama kazališta ITD, u radiodramama te u TV seriji Kreše Golika ‘Dirigenti i mužikaši‘. Onda stiže poziv Ivane Šoljan da dođe na televiziju Z3.
– Nakon samo šest mjeseci na Z3 prvi šok: vodeći ljudi odlaze u SAD, a mene opunomoćuju za vođenje cijele televizije! Odjednom sam odgovarao za organizaciju, ENG ekipu, termine snimanja, emisije, honorare, distribuciju, VHS kasete… – prisjeća se Lipovšćak.
Životna avantura
Ubrzo se Z3 utjelovio u koncept HTV-ova 3. programa, kamo je prešao i kadar koji su činile kasnije zvijezde HTV-a Daniela Trbović, Hamed Bangoura, Mirko Fodor, Karmela Vukov Colić, Blaženka Leib i drugi, kao i emisije čiji su postali zaštitni brendovi. Lipovšćak je kao producent uživao u svom statusu i uredu u kojem je kao tajnicu imao svoju kasniju suprugu, studenticu Kineziološkog fakulteta Milenu, ali...
Nekadašnji glumac Ranko Lipovšćak kao obrtnik s brendom Demetra već nekoliko godina u brojnim hrvatskim gradovima opskrbljuje 60 prodajnih mjesta svojim specijalnim kruhovima i pecivima napravljenima na načelima zdrave hrane i kontroliranog procesa – od odabira sirovine preko vlastitih receptura do distribucije.
– Milena i ja tada smo se bavili aktivno jogom, gajili kulturu zdrave prehrane, a to nije išlo s poslovnim žrvnjem velike medijske kuće. Odlučujemo napustiti posao i odlične plaće i krenuti u neki slobodniji, prirodniji život – ispričao je Ranko. No počeo je rat. Ranko i Milena živjeli su od čuvanja djece i kuhanja za reiki i joga seminare. Preživljavaju sljedećih godina kao obitelj bez stalnih prihoda, s dvoje male djece, kćeri Barbarom i sinom Jakobom. Tada se javlja ideja da se okušaju u pečenju integralnih kruhova s raznim začinima. Ubrzo je našao staru vodenicu u podsljemenskom naselju Markuševečkoj Trnavi i ondje je prvi put samljeo pšenicu, raž i kukuruz.
>>> Pravda za sve: Poreznik ga kaznio zato što je ‘previše’ potrošio za prehranu svinja
– Slijedila je faza eksperimentiranja, u neku smjesu dodao bih malo prosa, drugi put malo raži, pa bih razmišljao o tome da u nešto dodam maslinu, timijan ili ružmarin ili se odvažim i upotrijebim neki čaj. Sve sam to pekao u improviziranoj pećnici i tu nije još bilo ni ‘b‘ od biznisa – kaže Ranko.
Nadpostolar Martin
Obitelj se 1998. vraća u Rijeku, gdje Ranko dobiva ulogu Martina u kultnoj predstavi Riječkog kazališta lutaka ‘Nadpostolar Martin‘. – Kad smo s predstavom išli na gostovanja, ja sam za ansambl složio sendviče sa svojim kruhom. Ekipa se zainteresirala i pitala me odakle taj kruh, da nisu nikad takvo što kušali. Kad sam im rekao da ga pečem sam, najprije mi nisu vjerovali, ali onda me nekoliko njih pitalo mogu li i njima ispeći – kaže ‘natpekar‘ Ranko kojem su prvi kupci bile kolegice glumice iz ansambla ‘Nadpostolara Martina‘. U riječku trgovinu Biotik donio je nekoliko kruhova koje je vlasnica ponudila svojim stalnim kupcima i ubrzo se Rankova pećnica kapaciteta do šest kruhova pokazala kao usko grlo.
– Da bih ispekao dvije ture dnevno, ustajao sam u četiri ujutro, ali ubrzo ni to nije bilo dovoljno, pa da bih isporučio 18 kruhova, ustajao sam u tri sata. Tko zna kako bi to završilo da situaciju nije presjekla moja Milena predloživši da unajmimo pekarnicu pa u njoj pečemo više kruhova. Na prvu mi se to činilo suludo jer ipak sam ja glumac, umjetnik, a ne pekar. Ali za mjesec dana unajmili smo neku zatvorenu pekarnicu na Krasici i od 18 kruhova dnevno krenuli u biznis s peći od 150 kruhova odjednom – kaže Ranko i dodaje da je tad usko grlo postala vodenica koja je ljeti čak ostajala i bez vode. Ali posao je išao dalje, pa je Rankov kruh osvojio još 20-ak dućana u Rijeci, a u ožujku 2000. registrirao je obrt Demetra.
I pekar i mlinar
Otada je Ranko imao direktan kontakt s mnogim dućanima, a novi korisni poslovni kontakti slijedili su na sajmovima zdrave hrane u Opatiji. Nakon toga Demetra se probila u Zagreb, u trgovine Gea i Biovega, a nakon dvije godine postala dobavljač 10-ak vrsta integralnih kruhova i peciva za 60 dućana na području od Rijeke, Krka, Zadra, Šibenika, Splita, Dubrovnika do Karlovca i Zagreba. Paralelno s razvojem tržišta Demetra peče 10 vrsta kruhova.
>>> Virginia Woolf svoj kruh cijenila je više od svoje književnosti
– Vodeničar je obiteljski kruh čiju sam recepturu stvorio još u Zagrebu. Njegovi su sastojci brašno od pšenice, raži, kukuruza i rogača te sjemenke lana, sezama i suncokreta s malo ružmarina i omiljen je na našem stolu. Drugi je bestseler, također samo od prirodnih sastojaka, zlatno pecivo, koje je žuto od kurkume, slatko od grožđica, a kroasani su punjeni nadjevom od rogača, pšeničnih klica i grožđica. Za rad pekarnice Ranko je morao imati i kvalificiranog pekara, a nakon tri godine i sâm je, položivši preko Obrtničke komore u Zagrebu majstorski ispit, stekao svjedodžbu majstor pekar.
Nakon toga je kao 40-godišnjak upisao srednju Prehrambeno-tehnološku školu u Zagrebu za zvanje mlinar da bi mogao dobivati markice za legalni ulazak vlastitog brašna u pekarsku proizvodnju. U međuvremenu su Ranko i Milena stvorili vlastitu pekarnicu u Škalnici iznad Rijeke, gdje ima i dva kamena mlina na električni pogon, ali kamen u mlinu daje kvalitetnu hladnu meljavu kakva je potrebna za njegove kruhove. Po jedan od tih mlinskih kamena Ranko je potegnuo čak u Tirol u Austriji, dio je mljeo i u Istri, a sad mu dio žitarica melje Darko Grdunac u Jaškovu kod Ozlja.