Jen ponovno slabi: Intervencija SAD-a i Japana oslabila u samo 10 dana

Japanski jen izbrisao je gotovo polovicu dobitaka ostvarenih nakon povijesne, zajedničke intervencije SAD-a i Japana od prije desetak dana. Temeljne tržišne sile, koje već dulje vrijeme guraju japansku valutu prema najnižim razinama u posljednjih nekoliko desetljeća, pokazuju se daleko otpornijima od kratkoročnih administrativnih poteza monetarnih vlasti.

Nakon što je u danima neposredno poslije intervencije jen ojačao s razine od 163 na 155 jena za dolar, njime se trenutno ponovno trguje po tečaju iznad 159 jena za dolar. Kako objašnjavaju stručnjaci, država može nakratko preplašiti trgovce i umjetno podići vrijednost valute, ali ne može pobijediti osnovno pravilo financija prema kojemu novac uvijek teče onamo gdje su prinosi i zarade najveći.

U samom središtu ovog problema nalazi se duboki jaz u kamatnim stopama i prinosima između Japana i SAD-a. Budući da su troškovi zaduživanja u Japanu i dalje iznimno niski u usporedbi s Amerikom i drugim vodećim gospodarstvima, stvorili su se savršeni uvjeti za takozvani carry trade.

Sve oči na monetarnoj politici

Riječ je o financijskoj strategiji u kojoj ulagači jeftino posuđuju novac u jenima uz minimalne kamate, a zatim taj novac prebacuju na druga tržišta i ulažu u imovinu s znatno višim prinosima. Primjera radi, prinos na desetogodišnje američke državne obveznice iznosi oko 4,69 posto, dok na japanske obveznice iste ročnosti iznosi svega 2,85 posto.

Ta razlika ulagačima pruža više nego dovoljan poticaj za zadržavanje kapitala u američkom dugu, dok pritisak na jen dodatno pojačava i povišena cijena nafte, koju Japan kao veliki uvoznik plaća u dolarima.

Stručnjaci ističu da je izravna državna kupovina jena uspješno smirila špekulacije na nekoliko dana i pokazala visoku razinu koordinacije između Washingtona i Tokija, no nije uklonila temeljnu ekonomsku prednost dolara. Takav razvoj događaja fokus ulagača u potpunosti preusmjerava na Japansku središnju banku i njezin nadolazeći sastanak o monetarnoj politici.

Trgovce je iznenadila dosadašnja suzdržanost Japanske središnje banke u agresivnijem podizanju kamatnih stopa, što otvara pitanje jesu li kreatori politike ograničeni zabrinutošću za stabilnost vlastitog bankarskog sustava ili pak ogromnim teretom japanskog javnog duga.

Bez znatnijeg rasta japanskih kamatnih stopa ili pada američkih prinosa, ulagači nemaju razloga mijenjati smjer kapitala, zbog čega stručnjaci procjenjuju da će Japan morati barem još dva puta podići kamatne stope kako bi trajnije zaustavio pad domaće valute.

Japan treba privući investitore

Uzrok problema leži i izvan same monetarne politike, u takozvanoj asimetriji investicijske moći. Dok masovna američka ulaganja u tehnologiju i umjetnu inteligenciju neprekidno privlače globalni kapital, najavljeni investicijski zamah japanske vlade tek se treba u potpunosti materijalizirati na tržištu.

Za dugoročnu stabilizaciju jena stoga nije dovoljno samo podizanje kamatnih stopa, nego i jačanje ukupne privlačnosti japanskog gospodarstva kako domaća štednja ne bi odlazila u inozemstvo. U ovakvim okolnostima devizna intervencija ne djeluje kao mehanizam preokreta trenda, nego samo kao kočnica protiv prebrzog pada valute, pri čemu je tečajna razina od 160 jena za dolar postala neslužbena granica na kojoj se očekuje nova reakcija države.

Kao dodatni mehanizam odvraćanja špekulacija, SAD i Japan, piše CNBC, ističu upotrebu posebne kreditne linije američke središnje banke namijenjene stranim monetarnim vlastima. Radi se o mehanizmu koji Japanu omogućuje brz pristup gotovinskim dolarima dajući u zalog američke državne obveznice koje već posjeduje u pričuvama. Time se izbjegava izravna rasprodaja tih obveznica na tržištu radi financiranja obrane jena, što čuva stabilnost obaju financijskih sustava.

No, iako takvi mehanizmi poskupljuju i otežavaju špekulacije protiv jena, oni ne uklanjaju temeljni ekonomski motiv ulagača. Kako zaključuju stručnjaci, prestrašiti tržišta na kratak rok prilično je lako, ali da bi ih se trajno usmjerilo u željenom pravcu, potrebne su stvarne promjene ekonomskih okolnosti i dugoročno povjerenje.