Europski parlament usvojio je na plenarnom zasjedanju u Strasbourgu prijedlog Komisije o osnivanju Fonda za europsku pomoć najugroženijima (FEAD), koji će u novom proračunu EU za razdoblje od 2014. do 2020. biti vrijedan 3,8 milijardi eura.
Da bi u potpunosti zaživio, novi fond morat će dobiti odobrenje Vijeća, koje se očekuje u sljedećih nekoliko tjedana. Spomenutom iznosu iz zajedničkoga europskog proračuna države članice morat će nadodati najmanje 15 posto iz nacionalnog proračuna.
Na osnivanje fonda Komisija se odlučila u sklopu šire strategije borbe protiv siromaštva, koja smjera smanjiti broj najsiromašnijih za barem 20 milijuna do 2020. Iako zvuči ambiciozno, riječ je o manje od polovice teško siromašnih u Europi. Procjene iz 2012. govore o 50 milijuna teško siromašnih i čak 125 milijuna građana EU na granici siromaštva, a beskućnika je oko četiri milijuna, što uključuje mlade ljude, djecu, migrante i cijele obitelji s djecom. Fond će, prema procjenama, izravno u svom trenutačnom obliku doseći tek četiri milijuna siromašnih.
Prvi u redu - beskućnici Svrha fonda bit će pomoći državama članicama u borbi s najtežim socijalnim problemima pružanjem nefinancijskih, materijalnih usluga poput hrane, pića, odjeće, obuće i drugih za život esencijalnih potrepština. Pomoć je prije svega usmjerena najugroženijim pojedincima u društvu, kao što su beskućnici, i njihovoj djeci. Kako vjeruju u Komisiji, materijalna deprivacija osnovni je uzrok začaranoga kruga siromaštva, zbog čega su se odlučili tim fondom ponajprije ciljati upravo taj oblik neimaštine, umjesto izravne financijske pomoći. Djeca, primjerice, posebno pate u tom smislu i imaju znatno slabije životne šanse najviše zbog materijalnih nedostataka krucijalnih za preživljavanje. Premda u EU već postoji fond za pomoć ugroženima, Europski socijalni fond (ESF), oni na koje cilja FEAD nisu u mogućnosti okoristiti se ESF-om s obzirom na to da su predaleko od tržišta rada putem kojeg ESF djeluje. FEAD je stoga prva i osnovna stepenica za izlazak iz najtežih oblika siromaštva, a nakon toga stvar ‘preuzima’ ESF. Pojednostavljeno, čovjek se mora prvo oprati i odjenuti, onda može ići tražiti posao.
Nacionalni programi Funkcioniranje fonda zamišljeno je fleksibilno tako da omogući pojedinim državama članicama izbor oblika pomoći i način njene distribucije u skladu sa svojim specifičnostima. Moguće je, primjerice, odabrati hoće li biti riječ o hrani ili osnovnim potrepštinama, ili oboje. Na članicama je da izrade nacionalne programe, koji će se onda realizirati uz pomoć partnerskih organizacija, najčešće nevladinih. Konkretnije, države će ili moći kupiti navedena dobra i onda ih podijeliti tim organizacijama, ili organizacijama dati novac u tu svrhu. One će onda moći distribuciju obaviti same ili je prepustiti nekoj drugoj organizaciji. O tome koje će od njih biti kvalificirane odlučit će same države članice određivanjem jasnih kriterija, s tim da ne mora nužno biti riječ o nevladinim organizacijama.
