Država poduzetnicima ne treba pomagati, samo nek' se ne miješa
U jednom od prošlotjednih brojeva čitanih poslovnih novina stajala je fotografija ‘visokorangiranoga’ sindikalista s više uzdignutim kažiprstom na kojoj je poput Platona koji stoji pokraj Aristotela ostao dosljedan u svim svojim stajalištima ustvrdivši da su ono o čemu on govori razumiju i podupiru jedino ‘akademski ekonomisti’.
S obzirom na to da je Aristotel bio Platonov učenik i da ga je na kraju i nadmašio, ponajviše zato što se, za razliku od njega, bavio ovozemaljskim (praktičnim) stvarima, upozorio bih na nekoliko nenamjernih sličnosti s tom filozofskom crticom jer, očito, s filozofima treba razgovarati filozofski.
Akademski ekonomisti Naime, imao sam prilike biti učenik tih hvaljenih hrvatskih ‘akademskih ekonomista’, koji u pravilu nemaju nikakvo relevantno iskustvo u realnom sektoru, većinom se uspoređuju sami sa sobom, zato im nije problem biti najbolji; nemaju nikakav mehanizam bonusa i malusa za svoj rad; rizik kojem su izloženi zanemariv je (Ameri to zovu ‘not having the skin in the game’), a njihovi famozni ‘modeli i rješenja’ koje nude utemeljeni na nizu teorijskih pretpostavki ili izvlačenju pojedinih primjera iz konteksta koji im u danom trenutku potkrepljuje izrečene teze.
Nakon završetka studija financija u Zagrebu (ili sam barem mislio da su to bile financije) na prvom predavanju iz korporativnih financija na poslijediplomskom studiju u Americi shvatio sam koliko je moje neznanje. U tom trenutku spoznao sam da ‘znam koliko ne znam’ i počeo nesmiljeno čitati svu moguću stranu literaturu kako bih uhvatio vlak s onime što su moji američki kolege smatrali ponavljanjem gradiva. Dosljednost u stajalištima jest vrlina, ali, kao što je engleski filozof John Locke, rekao: ‘Radije bih priznao pogrešku i promijenio stajalište te tako postao nedosljedan nego zanijekao ono što mi se činilo kao očita istina.’
Ovo sugerira da nas inzistiranje na dosljednosti često udaljava od stvarnosti. Naposljetku, taj isti Locke rekao je kako vjeruje da ‘ničije znanje ne može ići dalje od iskustva’. U tom smislu apeliram na prestanak pretjerana glorificiranja doprinosa ‘znanstvene elite’ s područja društvenih znanosti sa ‘sveučilišta koja imaju autonomiju’ jer one nemaju ‘skin in the game’.
Zabluda kontrolnih paketa Ne budimo više dosljedni u stalnim očekivanjima da država treba učiniti nešto za nekoga u gospodarstvu. Posebno ne treba biti dosljedan u stalnom inzistiranju na tome da država treba zadržavati ‘kontrolne pakete’ u tvrtkama (skorašnja privatizacija dijela Petrokemije) jer to privatni ulagači u pravilu ne vole (cijela povijest pokazuje da je država loša vlasnica, a nedavna govori da je još lošija suvlasnica); manje dosljednosti potrebno je u mantranju kako se tvrtke prodaju za ‘besramno male iznose’ (jer ulagača zanima kolika je diskontirana vrijednost budućega novčanog toka, na čemu temelji valuaciju, a ne na tome koliko državnom proračunu treba novca) te, naposljetku, na pridavanju metafizičke važnosti sindikatima (tvrtke ne pripadaju sindikatima; niti će im oni povećati vrijednost niti spriječiti da propadnu).
Ovo pišem iz hotelske sobe u Minsku, u koji sam stigao s predstavnicima jedne od najvećih francuskih (i svjetskih) tvrtki u proizvodnji mliječnih proizvoda koje razmatraju ulazak na bjelorusko tržište. Predstavnici Francuza rekli su mi da bi radije da njihov predsjednik ne čini ništa nego što pokušava ‘pomoći’ gospodarstvu uvođenjem kazni za tvrtke za koje ‘država procijeni kako nisu imale ekonomski opravdanih razloga’ za davanje otkaza. Kao izravnu posljedicu očekuju da će njihova tvrtka odgoditi sve planove o daljnjem zapošljavanju u Francuskoj.
Tko plaća netržišnu ekonomiju Nema upravljanja ekonomijom na netržišnim osnovama u uvjerenju da to netko neće platiti. Plaćaju nezaposleni Francuzi. Vlasnik mljekare u Bjelorusiji govori nam pak kako je ovdje na 9,5 milijuna stanovnika 45 mljekara, od kojih su tri u privatnim rukama. U privatnima je prosječna plaća 50 posto veća nego u državnima. Kad smo ga upitali što misli da bi država mogla učiniti za njegov biznis, rekao je: ‘Ništa, samo neka se ne miješa previše.’