Ova godina ni globalno ni u Hrvatskoj neće donijeti važniju gospodarsku prekretnicu. Možemo očekivati još jednu godinu koja se logično nastavlja na protekle godine, sa svim nagomilanim posljedicama globalne krize odnosno sporog oporavka svjetskoga gospodarstva.
Nastavak je to poznatih trendova u kojima je optimizam tvrtki i njihovih predsjednika uprava oscilirao između fatalizma i vrlo blagog optimizma. Ove godine taj je blagi optimizam još blaži. To je vidljivo i u razvijenim zemljama (Zapadna Europa) i onima u razvoju (Afrika). Jugoistočna Europa (tzv. zapadni Balkan) po relevantnim je procjenama (izvor: EIU) regija s najsporijim oporavkom u svijetu (sa samo 0,7 posto projiciranog rasta u 2013.). Sporiji oporavak, odnosno nedostatak oporavka, predviđa se samo u najteže recesijski pogođenim dijelovima EU, poput Grčke.
Top-lista briga U kontekstu takve ekonomske situacije na top-listi briga predsjednika uprava u 2013. upravo su spor ekonomski oporavak, odnosno fatalistički scenarij mogućeg raspada eurozone, odgovor država na fiskalni deficit u obliku mjera drastičnoa smanjenja državne potrošnje, pretjerana regulativa pojedinih sektora te volatilnost tržišta kapitala. S komercijalne strane predsjednike uprava najviše zabrinjavaju trenutačna i nova porezna opterećenja, nedostatak kvalificirane i motivirane radne snage, rast troškova energije te promjene u navikama kupovanja kupaca.
U širem kontekstu ekonomskih prilika i rizika za poslovanje predsjednici uprava ove će se godine usredotočiti na tri glavna područja: na kupca, hvatanje džepova rasta na tržištima te postizanje operativne učinkovitosti.
U mnogim industrijama tržišta su zasićena, zbog čega teško mogu dalje rasti, posebno u današnjemu ekonomskom okružju. No mnogo tržišta nudi prilike takozvanih džepova rasta, odnosno dijelova tržišta na kojima mogu rasti prihodi. U energetici je riječ o novim obnovljivim izvorima energije, odnosno internacionalnim tržištima na koja će se ulagati, a u sektoru ICT-a prilike se nude u oblaku, m-trgovini te digitalnom oglašavanju. Neovisno o kojoj je industriji riječ, fokus će većinom biti na organskom rastu na vlastitom tržištu i razvoju novih proizvoda i usluga, a sve manje na nove operacije u stranim tržištima, odnosno M&A. Kad budu išli na nova tržišta, samo 18 posto predsjednika uprava usredotočit će se na zemlje EU.
Kupac kao kralj Kad smo u sklopu šesnaestoga ‘PwC CEO Surveya’ pitali predsjednike uprava globalnih kompanija koja su njihova dva investicijska prioriteta, najviše ih je odgovorilo da su to ulaganje u bazu kupaca i brigu za njih. Zanimljivo je da su ti prioriteti bili mnogo iznad npr. R&D-a i nove tehnologije. K tome, svjedoci smo promjene navika kupaca pod utjecajem društvenih mreža i digitalizacije, zbog čegaompanije moraju na nov način razmišljati o njima. Čak 60 posto ispitanika PwC-ove studije koristi se društvenim medijima za praćenje, otkrivanje i davanje povratne informacije o trgovcu i robnoj marki.
Veliki fokus u 2013. bit će na operativnoj učinkovitosti. Čak 70 posto predsjednika uprava smanjit će troškove, 47 posto ući će u strateško partnerstvo ili ‘joint venture’, a 31 posto eksternalizirat će funkcije poslovanja ili poslovnih procesa. No lani je 83 posto predsjednika uprava povećalo broj zaposlenika ili ostalo na jednakom broju, što nam govori da je velik fokus bio na smanjenju općih troškova uz pokušaj očuvanja radnih mjesta. Nažalost, mnogo predsjednika uprava, posebice u Hrvatskoj, to neće moći ostvariti 2013. Posljedica restrukturiranja bit će daljnje otpuštanja radnika da bi tvrtke mogle zadržati razinu konkurentnosti i sposobnosti ulaganja u razvoj na tržištu.
Jedno od važnih područja fokusa u 2013. odnosi se na povjerenje u tvrtke. Razumljivo, izvršni su direktori zabrinuti - 37 posto zabrinjava da bi nedostatak povjerenja u njihovu industriju mogao ugroziti rast njihove tvrtke, stoga je visoko na popisu prioriteta postavljanje konkretnih i djelotvornih okvira za etičko ponašanje, raznolikost na radnome mjestu, društveno odgovorno poslovanje i povećanje utjecaja na okoliš.
Države, odnosno vlade, prepoznate su kao ključni ‘stakeholderi’ ekonomskog razvoja, zato gotovo dvije trećine predsjednika uprava misli da nacionalne vlade trebaju imati ključnu ulogu u osiguranju stabilnosti poslovnog, odnosno financijskog sustava.
Pred nama je izazovna godina u kojoj očekujemo da se tvrtke uspješno bave tim područjima kako bi se ostvarile aktivnije stope rasta nacionalnih ekonomija, uključujući naše, hrvatske.
