Hrvatska nije dovoljno rasla ni kad je bilo velikih investicija

Protekli tjedan održano je proljetno zasjedanje MMF-a i Svjetske banke.

Iza procjena o slabomu ekonomskom rastu bogatih zemalja u 2013. od samo 1,3 posto (za Kinu se procjenjuje osam posto) krije se zabrinutost glavnih svjetskih ustanova zbog toga što nema stvarnih rješenja krize, jer sustav i dalje pokazuje slabosti.

Međutim, prošli je tjedan indeks Wall Streeta došao na razinu prije krize, no to nije znak da je ona prošla, nego pokazatelj njezine dubine jer su središnje banke opet napuhale burzovni mjehur, a nisu pokrenule realnu ekonomiju. Naime, nezaposlenost i dalje raste.

Sve oči uprte u Japan Zato se najveća pozornost pridaje novomu ekonomskom modelu Japana koji kreiraju novi premijer Shinzo Abe i guverner središnje banke Haruhiko Kuroda. Premda nema mnogo sličnosti između japanskih prilika i onih u drugim najrazvijenijim zemljama, Zapad očekuje da bi pozitivni rezultati mogli na neki način pridonijeti rješavanju krize. Naime, Japan ima problema nastalih zbog prekomjerne strukturne štednje u privatnom sektoru, a tvrtke akumuliraju previše novca.
Novi model to bi trebao promijeniti, bar privremeno, kombinacijom dviju mjera: prvo, sniženjem realnog tečaja, što bi moglo povećati sposobnost da se izvozi prekomjerna nacionalna štednja većim suficitom na tekućem računu bilance plaćanja; drugo, povećanjem ulaganja i smanjenjem štednje napuštanjem negativne realne kamatne stope te povećanjem realnoga bogatstva. Japan ima golemu akumulaciju, uglavnom od korporativnog sektora (na amortizaciju i zadržane zarade otpada nevjerojatnih 29,5 posto BDP-a), i traže se rješenja, odnosno reforme.
Još se manje mogu usporediti Hrvatska i Japan, no želi se pokazati da gotovo sve države traže nova rješenja jer dosadašnja ne omogućuju razvoj.
Vlada Republike Hrvatske donijela je 18. travnja ‘Ekonomski program za 2013.’ iako nema formalnu obvezu prema Europskoj komisiji, za što zaslužuje pohvalu jer se tako nastoji riješiti neravnoteža, s kojom se Hrvatska već dulje suočava. Program je kvalitetniji od prijašnjih pretpristupnih programa. Glavna je poruka, dakle, da će ulaganja potaknuti, oporavak odnosno da će riješiti rast i krizu. Međutim, problem je u tome što dosad nije nedostajalo ulaganja, odnosno udjel ulaganja u BDP-u 2008. bio je relativno visokih 27,4 posto, a ipak smo dospjeli u duboku krizu. Od 2000. do 2011. ulaganja su kumulativno bila 103,3 milijarde eura, a prirast BDP-a u istom razdoblju, također kumulativno, 23,8 milijardi kuna.

Što je izazvalo krizu Naime, istraživanje je pokazalo da je od 2000. do 2011. u Hrvatskoj na ukupan rast BDP doprinos kapitala odnosno ulaganja bio 2,3 posto (godišnji prosjek), tehnološkog napretka 0,2 posto i rada nula posto, što je izazvalo krizu. Za održivi razvoj i rješenje krize to se treba kvalitativno promijeniti, inače će ulaganja i dalje biti neučinkovita i neće donositi ekonomski rast.
Osobito treba poticati ulaganja u utrživ sektor. U njima je nužno analizirati problem zašto Hrvatska ima manji fiskalni multiplikator, odnosno utjecaj veće potrošnje na rast, u odnosu na veće i razvijene ekonomije, što znači da od većih domaćih ulaganja potencijalno više koristi mogu imati zemlje s kojima Hrvatska ima negativan trgovinski saldo. U cjelini je nuždan nov ekonomski model.
Drugo, izazov je razina rasta, koji se za 2014. predviđa na 2,4 posto, što je doista oporavak nakon pet godina. Taj rast, međutim, koji donosi povećanje BDP-a od oko 1,1 milijardu eura, nije dovoljan za otplatu kamata. To znači da se smanjuje raspoloživi dohodak i da nacionalna štednja nije dovoljna te se mora upotrebljavati strana, odnosno zaduživati se. Premda je japanski model, u kojem se potiče nacionalna štednja, kod nas nezamisliv jer ovdje kronično nedostaje akumulacija, ipak se mijenja. Dakle, zajednička je promjena modela radi osiguranja rasta te kod nas zaposlenosti i nacionalne štednje.
Istodobno ne treba imati prevelika i nerealna očekivanja od članstva u EU 1. srpnja 2013. Gospodarstvu treba nov ekonomski model koji će osigurati razinu (rast) BDP-a da se ostvari akumulacija dovoljna za nov razvoj, nova radna mjesta, kamate i drugo.

dr. sc. Tihomir Domazet
Hrvatski institut za financije i računovodstvo
[email protected]