Hrvatski Put svile za srednju Aziju čeka novog Marca Pola

Razmišljajući o istočnom tržištu te mogućnostima poslovanja i razvoja u tom dijelu svijeta, najčešće se spominju Rusija, Kina ili Japan. No Istok je kudikamo veći.

Stoga ne smijemo zaobići srednju Aziju: regiju koju čine Kazahstan, Kirgistan, Tadžikistan, Turkmenistan te Uzbekistan. Hrvatskim ulagačima i poslovnoj zajednici srednja Azija trebala bi biti primamljiva zbog golemih mogućnosti tržišta koje se dinamično razvija i modernizira. Prema najnovijim izvještajima UN-a i drugim analizama gospodarskog stanja u zemljama srednje Azije poslovna klima ondje je sve povoljnija, a gospodarski razvoj stabilniji.

Kineska i japanska ulaganja U razvoju regije važnu ulogu imaju kineske, američke i ruske investicije te borba tih zemalja za kontrolu srednjoazijskih resursa i oblikovanje regionalne sigurnosti. Financijski prednjače Kinezi. Od 2009. do danas Kina je u srednju Aziju uložila više od 20 milijardi dolara: u razvoj naftne i plinske industrije, aluminija, cesta i željeznica, druge energetske projekte te u one profesionalnog razvoja i obrazovanja. Zanimanje za regiju pokazuju i donedavni autsajderi Japanci. Odlučili su uložiti 700 milijuna dolara u trgovačke investicije, ekologiju i očuvanje energije, smanjenje razlike u prihodima pučanstva, regionalnu suradnju u stabilizaciji Afganistana i suradnju u suzbijanju prirodnih i tehnoloških nesreća.
Prednost je Hrvatske u tome što ne ovisi o strateškim nadmudrivanjima velikih država u uvjetima još složene, regionalne sigurnosti. Kao maloj zemlji koja nema mogućnosti nositi se s interesima velikih, Hrvatskoj takvo stanje odgovara jer se trebamo usmjeriti isključivo na strateški poslovni interes, a prisutnost velesila idućih bi godina trebala pridonijeti sigurnosti međunarodnog poslovanja.

U prodiranju naših kompanija na srednjoazijsko tržište svakako može pomoći i država: hrvatska je diplomacija od sredine 2000-ih već izgradila trgovačke mostove sa zemljama srednje Azije i stvorila vrlo kvalitetnu podlogu za sve poduzetnike i ekonomske projekte. Tako je ove godine HGK uz Končar predstavio domaće IT tvrtke na sajmu visokih tehnologija u Kazahstanu. Kao zemlja koja uspješno posluje ne samo s Rusijom i Kinom nego i s Njemačkom, Švicarskom, Češkom i Italijom, Kazahstan nam je iznimno zanimljiv. Izvozi naftu, derivate, crne i obojene metale te žitarice, a uvozi strojeve, opremu, vozila, kemiju, mineralno gorivo i živežne namirnice. Danas je promet između Hrvatske i Kazahstana oko 16 milijuna dolara (od čega je izvoz iz Hrvatske 12,32 milijuna), iako detaljna analiza pokazuje da između Kazahstana i Hrvatske još ne postoji strategija razvoja gospodarskih odnosa, a države ne iskorištavaju svoj puni gospodarski potencijal.

Iseljenički novac O mogućnostima poslovnog razvoja svjedoči i spremnost Končara i turskoga Gozuma da surađuju na energetskim projektima u Tadžikistanu. Ta se država razvija i zahvaljujući iseljenicima na privremenom radu u susjednim zemljama. Novac koji državljani Tadžikistana šalju natrag u domovinu čini znatan udio njihova BDP-a: čak 35,1%, što je najveći svjetski pokazatelj.
Vrlo je bitno što se razvoj i iskustvo Hrvatske i zemalja srednje Azije u mnogočemu podudaraju, a to stvara još bolje prilike za dijalog i razmjenu robe i usluga. Kirgistan posljednjih godina pokušava biti turističko odredište: 2011. prihodi od turizma iznosili su 500-tinjak milijuna dolara. Stoga tema za razgovor svakako imamo. Kirgistan ima i 17 hidroelektrana, zlatne rudnike, a istodobno od SAD-a dobiva 63 milijuna dolara na godinu za najam vojne baze Manas.

Analizirajući Istok, red je spomenuti Azerbajdžan. On ne pripada srednjoj Aziji, ali je vezan za nju Kaspijskim jezerom, a za nas je vrlo perspektivan partner. Naša je vlada u suradnju s Azerbajdžanom ušla s velikim projektima poput brodogradnje i razminiranja. Mogućnosti poslovanja su primamljive: stopa nezaposlenosti iznosi samo 1 posto, a prema indeksu Doing Business pokrenuti posao ondje lakše je nego kod nas. Azerbajdžan je u neprijateljskim odnosima sa susjednom Armenijom zbog spornog predjela Nagorno-Karabaha i tu valja biti oprezan kako bi se izbjeglo nepotrebno nepovjerenje i sumnjičavost svih strana.

Financijska djelatnost vanjskih čimbenika sve više prožima energetiku, ali i druge industrijske grane i zanimanja srednje Azije. Životni standard i kupovna moć rastu uz pozitivnu stopu rasta stanovništva. Stoga je lako zaključiti da je velik dio budućnosti upravo ondje, na novom Putu svile koji čeka novog Marca Pola.