Hrvatska ekonomija i ove će godine usporavati. Domaće je gospodarstvo u tom smislu najslabije među zemljama članicama EU. Ekonomske procese usporavaju duboki strukturni problemi, deficiti javnog sektora, potpuno neprilagođen ekonomski sustav, neprilagođena i staromodna ekonomska politika.
Unatoč nedvojbenim ekonomskim potencijalima, geografskom položaju koji osigurava solidnu položajnu rentu i ulasku u EU bez nužnog i odlučnog zaokreta u Vladinoj politici Hrvatskoj prijeti dugogodišnja stagnacija. Zbog visoke zaduženosti javnog i privatnog sektora stagnacija je potpuno neprihvatljiva mogućnost, ali, sudeći po smjeru ekonomske politike, izabrani političari optiraju za nju.
Zamke klijentelizma Ako prihvatimo tezu o klijentelističkoj prirodi ekonomske politike kakvu su vodili njezini dugogodišnji kreatori, današnja politička oporba, potpuno je nejasno zašto današnja aktualna ekonomska vlast nije pokrenula opće osuvremenjivanje ekonomskog sustava i promijenila smjer ekonomske politike prema dinamičnome tržišnom gospodarstvu. Zašto je zadržala većinu regulatornih rješenja koja guše poduzetničke inicijative, održavaju nekonkurentne ekonomske strukture i ne oslobađaju potencijale ekonomskog rasta? Zašto se i dalje podupire uvjerenje (koje se prenosi i u širu javnost) da se izlazak iz krize mora pronaći u državnim ulaganjima? Zašto predsjednik Vlade uporno naglašava da njegovi ministri dolaze iz javnog sektora, a ne iz privatnoga, i da su utoliko imuni na klijentelističke izazove? Zašto Vladini političari, ali i oporbeni, nisu u stanju razumjeti globalne ekonomske trendove koji ubrzavaju promjene pristupa vođenju ekonomske politike?
Vlada Zorana Milanovića vjeruje da su posljedice klijentelizma prethodnika glavni problem hrvtaske ekonomije i da je dovoljno otkloniti njegove izvore kako bi ekonomija stvorila novu dinamiku. Zamjenik ministra financija, dakle osoba koja bi morala biti sukreator fiskalne politike, djetinjasto govori o domaćim ‘vukovima s Wall Streeta’ koji su špekulirajući na tržištu nekretnina ostavili iza sebe velike dubioze i neprodane nekretnine. Kad bi se riješili problemi s neprodanim nekretninama, dakle problemi nekretninskoga balona, taj je Vladin dužnosnik uvjeren da bi se riješili problemi u javnim financijama i da bi Vlada mogla mirno spavati.
Jeftine metafore Kad je riječ o istragama u poreznoj administraciji, premijer je uvjeren da su političke odluke bile glavna zapreka u naplati poreznoga duga. Kad bi se on naplatio, a riječ je o milijardama kuna, Vlada ne bi imala problema s prekomjernim deficitima i procedurama javnog duga. Pri tome se voditeljica porezne administracije pojavljuje u javnosti kao važna politička igračica i javna osoba.
Naravno da se stanje u nacionalnoj ekonomiji ne može opisivati jeftinim metaforama, da rješenja nipošto nisu jednostavna te da se iza poreznog duga i neravnoteža u javnim financijama kriju duboki deficiti, strukturni problemi koji se danas moraju ispravljati. Rješenja za oslobađanje ekonomskih potencijala i pokretanje dugoročno održivoga ekonomskog rasta moraju se tražiti u sveobuhvatnim strukturnim reformama i osuvremenjenju ekonomskog sustava, onako kako to danas čine sve europske zemlje.
Reformama se mora otvoriti širok prostor privatnim ulaganjima. Javni sektor mora smanjiti svoje apetite za potrošnjom kako bi se fiskalnim poticajima privatni poduzetnici pokrenuli na ulaganja u Hrvatskoj. Međutim, za povećavanje konkurentne sposobnosti hrvatske ekonomije na globaliziranom tržištu neće biti dovoljno privući bilo kakva ulaganja. Bit će nužno privući mala i srednja inovativna poduzeća koja stvaraju nove vrijednosti na međunarodnim tržištima zahvaljujući visokim ulaganjima u ljudski kapital, istraživanja i razvoj te koja otvaraju kvalitetna radna mjesta. Za privlačenje takvih ulagača nije dovoljno osloboditi ih poreza i omogućiti im jednostavn birokratski postupak. Treba stvoriti modernu ekonomsku i društvenu okolinu, ne pretjerano reguliranu i tolerantnu. Talente danas privlače kreativne ekonomske sredine, poput onih u Irskoj ili Austriji, koje omogućavaju puno oslobađanje kreativnih potencijala i stvaranje novih vrijednosti na temelju znanja. Takvu okolinu Hrvatska je imala prije stotinjak godina. Može li je ova politička elita ponovno stvoriti?
