Na istrošenost sadašnjega ekonomskog modela, koji vodi u daljnji pad, upozorava većina stručnjaka, političara, analitičara i, napokon, nositelja ekonomske politike.
Valja podsjetiti na to da hrvatski BDP i zaposlenost padaju već pet uzastopnih godina, a ako se ništa ne promijeni, nema osnove za poboljšanje ni u 2014. Jednako tako ekonomski rast 0,5 posto u 2014. (EK-ova projekcija) nije dovoljan i ništa ne rješava. Cilj dosadašnjeg modela nije bio rast.
Na ovogodišnjem skupu ekonomista u Opatiji dana je informacija (i grafikon) ovog autora da je BDP 2013. realno niži od ostvarenoga 1986. za 7,1 posto, a i broj zaposlenih danas je znatno niži nego prije 27 godina. Takav ekonomski neuspjeh u tih četvrt stoljeća u povijesti Hrvatske nije se dogodio u posljednjih dvjesto godina. O zaostajanju u odnosu na druge zemlje da ne govorimo. Tako se slikovito i stvarno pokazuje da su uzroci sadašnje krize znatno dublji i da mnoge reforme i ekonomska politika u proteklom razdoblju nisu dale rezultate. Dakle, nužno je oblikovati nov ekonomski, odnosno razvojni model.
Privatni sektor u prvom planu Na skupu ekonomista u Opatiji predstavljen je novi ekonomski model čiji je autor potpisnik ovoga teksta. Njegov je cilj ponajprije razvoj, odnosno rast i zaposlenost, stvaranje nove ekonomske strukture koja omogućuje brži ekonomski rast i izvoz, tj. konkurentnost na svjetskom tržištu konkretnih proizvoda i usluga. Ključni alati novog modela jesu neto investicije i nacionalna štednja, odnosno robno tržište i novac (likvidnost), odnosno financijsko tržište. To je novo, ali novo je i da se tim odnosima upravlja suvremeno te ciljano postavljaju rast i zaposlenost, odnosno elementi makroekonomske politike. Kao što je istaknuto, daljnji je korak prema tome modelu kreiranje ekonomske strukture koja potiče nov razvoj. Treba također istaknuti dio modela da se ekonomski razvoj poticati ponajprije s pomoću privatnog, realnog sektora, ali uz novu i kvalitetniju ulogu države.
Čini se da je jednako važno upozoriti na dvije dodatne okolnosti zbog kojih je potreban taj novi model.
Novi HGK - nositelj novog modela Prvo, u geopolitičkom i geoekonomskom svijetu događaju se velike promjene: Kina će u dogledno vrijeme postati prva ekonomska svjetska sila, Ukrajina je odbila daljnje pregovore s EU i okreće se Rusiji, a najavljuje se ulazak u carinsku uniju Rusije, Bjelorusije i Kazahstana pa Armenije, Kirgistana i Tadžikistana (možda Moldavije i Gruzije) s konačnim ciljem osnivanja euroazijske ekonomske unije. Uloga SAD-a nije ni izdaleka kakva je nekad bila. Sada kada bi Hrvatska i kao nova članica trebala dobiti najviše pomoći, EU je u krizi; Zbigniew Brzezinski Europu naziva najudobnijim staračkim domom. Sve to pokazuje da se Hrvatska više nego ikada treba prilagoditi svim promjenama i iskoristiti svoje mogućnosti i prednosti. Svijet se već uvelike promijenio, i to također treba poštovati i znati.
Drugo, politička i društvena kretanja kod nas, koja su posljedica krize i kriznih odnosa u gospodarstvu, pogoršavaju krizu koja poprima obilježje društvene i krize sustava. U našem društvu na sceni su razni društveni i politički procesi koje neki nazivaju ‘narodno buđenje’, razni zahtjevi za referendum, ‘možda nastanak pokreta’ itd., koji su posljedica gospodarskog pogoršanja, ali koji mogu samo pogoršati krizu. Ocjenjuje se da će se i druge slične aktivnosti širiti i dalje, ponajprije zato što nisu riješeni uzroci, odnosno ekonomska kriza. Pokazuje se i da političke stranke u ovim uvjetima teško mogu (same) riješiti krizu te se donose ocjene o društvenoj i političkoj krizi.
Naravno da novi (ekonomski) model prihvaća takve okolnosti jer se kreiranje novog ekonomskog (i šire) sustava rješava usporedno.
Na kraju, ne manje važno, osobito je bitno pitanje kako provesti reforme, odnosno primijeniti novi ekonomski model. Kina je nedavno utemeljila The New Central Reform Leading Group, tijelo koje će biti višeg ranga nego bivša Komisija za ekonomske reforme. Nova Hrvatska gospodarska komora, ocjenjuje se, trebala bi postati institucija za provedbu (n)ovog ekonomskog modela i predlaganje zakonskih rješenje Vladi i Saboru. To bi bilo mjesto koordinacije i reforme gospodarstva, bez kojega se ne može riješiti kriza.
Zaključimo: imamo novi ekonomski model koji osigurava razvoj, njime se rješava kriza i znamo ga primijeniti.
