Inkret: Zašto kao predsjednik Uprave ne smijem u RIZ-Odašiljače

Robert Inkret na čelo državne tvrtke RIZ-Odašiljači došao je 1. travnja 2011. Iako to tada nije bila prvoaprilska šala, njegovo izbacivanje s posla i zabrana ulaska u prostorije tvrtke na prvu izgleda baš tako.

Prema njegovim tvrdnjama, iza svega stoje druga dva člana Uprave Milić Bijelić i Stjepan Planinić. Nedavni prosvjedi radnika RIZ-a, koji traže privatizaciju putem ESOP-a, imaju prema našem sugovorniku drugu stranu medalje, zbog čega je i on fizički onemogućen da dođe na posao. O cijeloj situaciji razgovarao je s Liderovim novinarom, a intervjuu je izašao u novom broju Lidera.

• Što je uzrok trenutačnih prosvjeda u RIZ-u?
- Država kao većinski vlasnik sa 64 posto ima pravo na imenovanje tri člana NO-a, koji u ovom trenutku ima samo dva od pet članova, a meni je kao jednom od tri člana Uprave zabranjen ulazak u tvrtku samo zato što ustrajem na zakonitosti poslovanja. Ono što se, međutim, vidi borba je radnika za radničko dioničarstvo, odnosno za ESOP i strah za budućnost, odnosno egzistenciju. No, smatram da su teze koje se pritom plasiraju, poput one da se mafija želi domoći iznimno vrijednog zemljišta uz pomoć države, a posebno osobe koje ih plasiraju prilično nedosljedne. Već takva tvrdnja je izvan zdrave pameti, ali se na prosvjedima stalno ponavlja, s jasnom namjerom da dva odmetnuta člana Uprave Bijelić i Planinić, koje je Vlada smijenila, zadrže svoje fotelje bez mogućnosti ocjenjivanja njihova dosadašnjeg rada. Njihove su tvrdnje da je jedini način da se tvrtka spasi aktiviranje ESOP-a, odnosno radničkog dioničarstva, a jedini koji je mogu spasiti i provesti ESOP su upravo Bijelić, koji je bio direktor tvrtke u vrijeme pretvorbe vlasništva, te Planinić. Njih dvojica stoje na čelu prosvjeda kojima se plasiraju te teze i zahtijeva aktiviranje ESOP-a.

• Nisu li radnici već privatizirali tvrtku 2003.?
- Da, i to pod vrlo povoljnim uvjetima, ali su kasnije najvećim dijelom svoje udjele prodali.

• Zašto sada traže ESOP?
- Netko želi onemogućiti državu, odnosno AUDIO kao većinskog vlasnika, da prije razmatranja bilo kakve odluke o ESOP-u dobije objektivan uvid u stanje društva. Da se ispita u što je utrošeno 88 milijuna kuna uplaćenih 2008. iz državnog proračuna na račun društva na ime predratnih potraživanja za poslove u Iraku, tim više što je do danas stvoreno 40-ak milijuna novih gubitaka. Naime, sve se želi provesti navrat-nanos prije godišnje skupštine i promjene Uprave u skladu sa zaključkom Vlade iz travnja. Država je novac iz Iraka ubrizgala u tvrtku, čime je ponovno stekla 64 posto vlasništva, a mali dioničari danas imaju manje od devet posto. Ta su sredstva na čudan način potrošena; dio je otišao za otplatu kredita, dok je ostatak otišao u povišenje plaća, umjesto za otpremnine ili modernizaciju. Zanimljivo je da je cijelo to vrijeme financije vodio upravo Bijelić.

• Kako to da su zabranili dolazak na posao prvom čovjeku tvrtke?
- Pazite, ova je Vlada napokon odlučila uvesti reda i presjeći situaciju. Bivša je Vlada paralelno s uplatom tog novca trebala osigurati i bolji nadzor njegovog trošenja. Otkako sam došao na čelo Uprave, Bijelić i Planinić su me sustavno preglasavali jer Uprava sve odluke donosi većinom glasova, pa je zloupotreba tih odredbi dovela do njihove potpune samovolje, pa čak i do odluke da mi zabrane ulazak u tvornicu. Ta gospoda čine sve što je u njihovoj moći, koristeći legalne i druge načine, da spriječe svoju smjenu i opstruiraju pravo većinskog vlasnika da imenuje ljude u NO.

• Na koje načine?
- Prije svega odbijaju sazvati izvanrednu skupštinu na zahtjev vlasnika, radi imenovanja novih članova NO-a. Nadalje, objavili su 25. svibnja u Narodnim novinama, bez zakonom propisanih odluka NO-a, dakle potpuno samovoljno, poziv za redovnu glavnu skupštinu za 31. kolovoza, odnosno tri mjeseca unaprijed.

• Što je tu sporno?
- Vrlo jasan cilj takvog poteza je dovođenje u zabludu Trgovačkog suda, na kojem se 30. svibnja održavala rasprava o zahtjevu AUDIO-a za sazivanjem izvanredne skupštine radi imenovanja nedostajućih članova NO-a, te dovođenje u zabludu zaposlenika i dioničara. Sud je bio zbunjen zašto se saziva izvanredna skupština kad je najavljena i redovna. U međuvremenu pokušava se provesti ESOP, nakon kojeg više nitko ne bi mogao u ime države pitati kako je utrošeno 88 milijuna kuna uplaćenih iz proračuna prije samo četiri godine i kako je nastalo 40 milijuna novih gubitaka. U tome su imali i podršku Božidara Vučemilovića Šimunovića kao zamjenika i vršitelja dužnosti predsjednika NO-a, inače predstavnika malih dioničara i zaposlenika RIZ-a. Dakle, riječ je o čistoj samovolji, a primjer obmane dioničara je navođenje odluka NO-a u objavljenom pozivu za skupštinu koje nije nikad donio jer nema kvoruma.

• Koje su to odluke?
- Odluke koje je navodno usvojio NO prijedlog su financijskih izvještaja, prijedlog imenovanja novog člana NO-a, izvješće o radu NO-a... Na posljetku, kad je glavna povjerenica Sindikata metalaca Hrvatske – Industrijskog sindikata u RIZ-u Marina Glokević organizirala dio djelatnika da mi i fizički onemoguće ulazak u tvornicu, umjesto da dva člana Uprave to spriječe budući da je riječ o kaznenom dijelu, oni su na teret RIZ-a angažirali dodatnu zaštitarsku tvrtku uz već postojeću, s isključivom zadaćom da se meni fizički spriječi dolazak na posao. Takvo stanje traje od 4. lipnja. U tvornicu ću ipak ući uskoro, u najgorem slučaju nakon što se održi skupština, jer je AUDIO već uputio novi zahtjev.

• Čime su to opravdali?
- Nemam ništa napismeno, jedino je na službenim stranicama Sindikata kratka obavijest da mi se zabranjuje ulaz u tvornicu jer sam protiv ESOP-a te zato što sam bio za sazivanje izvanredne skupštine kojom bi se imenovali novi članovi NO-a. To je smiješno jer zakon članovima Uprave zabranjuje uplitanje u pitanje odnosa koji se tiču vlasništva, pa tako i ESOP-a. Prema informacijama koje imam, potpisivana je peticija kojom mi radnici zabranjuju ulaz, iako čujem da su mnogi tu peticiju potpisali iz straha, a oni koji je nisu potpisali bili su izloženi različitim pritiscima i prijetnjama, pa čak i nekom vrstom informativnih razgovora koje je dijelom provodila sindikalna povjerenica Glokević i nekoliko njezinih pomagača. Iskreno, bio sam ozbiljno zabrinut za osobnu sigurnosti tih zaposlenika, pa sam odlučio i ne inzistirati na bilo čemu što bi moglo dodatno ugroziti zaposlenike.

• Koliko ima istine u informaciji da vam je u travnju Bijelić čak i fizički prijetio pred skupom radnika? Imamo podosta svjedoka koji su to potvrdili želeći ostati anonimni tvrdeći da vam je poručio da vam je bolje da sami odete, inače će vas on izbaciti.
- Ne bih to htio komentirati, ali situacija je na trenutke bila užarena.

• Navodno su vam prijetili i pozivanjem neke osobe izvana koja će vas premlatiti?
- Ne bih to komentirao.

• Što je pozadina svega?
- Moj je jedini problem što sam htio uvesti reda kao predsjednik Uprave. Smatrao da mi je zakonska dužnost imati potpuni uvid u sve segmente poslovanja tvrtke, uključujući i financije. Što se tiče Vlade, apsurdno je tvrditi da ona želi uništiti tvornicu i optuživati bilo koga za neiskazane namjere, a sebi pripisivati spasilačka svojstva usprkos evidentnim problemima u prošlosti. Isti taj Bijelić koji optužuje državu već je 30-ak godina u vrhu tvrtke zadužen za financije i mogu slobodno reći da je on jedini zajednički nazivnik tih gubitaka.

• Kako će se ova situacija odraziti na poslovanje? Kako vidite budućnost?
- Nažalost, veći dio godine izgubljen je i zato neće biti moguće već do kraja ove godine preokrenuti zatečene negativne trendove. Teško mi je odgovoriti zašto se tvrtka s tako iznimnim potencijalom stalno guši i zatire, a sigurno može bolje. Primjerice, unatoč očitim neslaganjima, ova je Uprava naizgled malim potezima smanjila negativnu razliku prihodovne i rashodovne strane. Istina, poslovni prihodi pali su za 2,6 milijuna kuna, ali je rashodovna strana smanjena za 7,2 milijuna kuna. Naravno, to je sve nedovoljno i očito je da treba napraviti mnogo više, za što ova Uprava očito nije imala snage, ali to pokazuje da postoji veliki potencijal. Kad bi se potencijal iskoristio, ne bih isključio mogućnost uspješne privatizaciju upravo prema modelu radničkog dioničarstva.