Ključ razvoja u pružanju je usluga i poslovnoj suradnji

Što jedna mala zemlja kao što je Hrvatska može ponuditi svjetskom gospodarstvu? To je pitanje svih pitanja!

Hrvatska treba bez odgode izraditi strategiju razvoja koja se temelji na pružanju usluga u suradnji s globalnim poslovnim partnerima. Razumne alternative zapravo nemamo.
Za ekonomski razvoj počeo sam se zanimati prije nekoliko godina kad je moja tvrtka počela surađivati s Nacionalnim vijećem za konkuretnost, a intenzivirao sam to prije dvije godine kad nam je došao zahtjev za ponudu o izradi strategije za održivi ekonomski rast Crne Gore uvođenjem klastera. Taj je natječaj poslije poništen, no ipak me potaknuo na novo razmišljanje o potrebi za strategijom razvoja jedne zemlje.

Strah od promašaja Prije toga znao sam za opće stajalište da nije dobro definirati strategiju razvoja, a pogotovo ne određivati se za pojedine industrijske klastere kao nositelje razvoja. Naime, ako se definira strategija razvoja, zemlja se izlaže se riziku da promaši poticanje neke industrijske grane koja bi mogla nositi taj razvoj. Pa tako, ne znajući što činiti i kako se razvijati, bolje je ne ograničavati poduzetnike i strategiju razvoja prepustiti sposobnim pojedincima da nađu put sebi i našoj zemlji.
Tad se još nisam bavio razmišljanjem o tome što je strategija gospodarskog razvoja zemlje jer sam bio zauzet radom na raznim projektima u realnom sektoru. Iskreno, na prvi pogled čini se logično da i mi konzultanti trebamo pomoći tvrtkama da posluju bolje te da će one koje doista uspiju u tome odrediti i smjer razvoja Hrvatske. No kad smo dobili spomenuti zahtjev za ponudu iz Crne Gore, nešto tu nije bilo u redu. Najprije se javila sumnja zašto jedna i za hrvatske uvjete mala zemlja, s manje od milijun stanovnika, uopće razmišlja o održivome ekonomskom razvoju. No ponuda se mora napisati pa sam nazvao kolege iz A. T. Kearneyjeva Global Business Policy Councila, našega posebnog instituta koji analizira makrotrendove i radio je na izradi strategija razvoja mnogih zemalja u svijetu, pogotovo onih u razvoju. Ljepota mog posla većinom se ocrtava u velikoj bazi znanja dostupnoj svakomu od nas, stoga gotovo nema pitanja na koje netko od kolega u A. T. Kearneyju ne može odgovoriti. Tako je bilo i ovaj put. Na moje čuđenje, odgovor je bio jako jednostavan: male zemlje trebaju strategiju razvoja da bi prevladale nedostatak veličine, i to pretvorile u konkurentsku prednost. Primjera je mnogo, npr. Luksemburg, mala zemlja koja je jedno od financijskih središta Europe; Ujedinjeni Arapski Emirati, koji su postali regionalni financijski, logistički i turistički ‘hub’ na Bliskom Istoku; ili Singapur, mala zemlja s ograničenim resursima i malo radne snage koja je postala važan igrač u biotehnologiji.

Opasno lutanje Male zemlje mogu nedostatak veličine tržišta pretvoriti u prednost. Pri tome su ključna dva pojma: razvoj usluga i poslovna suradnja. Usluga je u tome ključna riječ zato što male zemlje nemaju prirodnih resursa pa repromaterijal za sve što proizvedu moraju uvesti. Jedina dodana vrijednost malih ekonomija ljudski je rad, zato su idealne za razvoj uslužnih industrija. Što je viša dodana vrijednost, to je gospodarstvo male zemlje. bogatije Tako se ekonomski razvoj malih zemalja zasniva na razvoju centara izvrsnosti iz kojih se razvijaju usluge, koje trebaju gospodarstvu u njegovu okružju ili čak globalnom gospodarstvu. Čak se i industrijska proizvodnja malih zemalja može smatrati oblikom pružanja usluge spajanja komponenata ili poluproizvoda u gotov proizvod.
No usluge ne možete pružati samomu sebi, zato je važna druga ključna komponenta, poslovna suradnja. Svi koji pružaju usluge znaju za pravilo da je kupac, korisnik usluge, kralj kojeg treba zadovoljiti. I tu trebamo razumjeti da zadovoljavanje kupca, ma tko god on bio, ne znači služenje nekomu novom kralju (jer imamo očite frustracije iz povijesti), nego zadovoljavanje njegovih potreba koje sâm ne može ili pak ne želi raditi i spreman nam je platiti za to.
Dakle, naše godine neovisnosti i nedavno smanjenje kreditnog rejtinga pokazuju koliko je opasno lutati bez strategije razvoja. Hrvatska treba što prije prepoznati koje centre izvrsnosti ima, a koje treba dodatno razvijati da bi se uklopila u svjetsko gospodarstvo. Od onoga što imamo odlični su stručnjaci za informacijsku tehnologiju, financije, stručnjaci za logistiku, koji su tu zbog komplicirane geografije. Imamo i pomorsku i trgovačku tradiciju, jake regionalne brendove u prehrambenoj industriji koje možemo plasirati u turističku ponudu, za koju pak imamo i prirodne ljepote, što je savršena osnovu za razvoj turizma. Sad još treba razumijevanjem makrotrendova prepoznati koje će se usluge tražiti u industrijama s visokom dodanom vrijednošću koje se temelje na znanju.
Sad je, uistinu, sve na nama, da u minutu do dvanaest jasno damo do znanja susjedima u regiji i svjetskom gospodarstvu što mogu očekivati od nas. Ako u tome ne uspijemo sami, uspjet će netko drugi, a naši će obrazovani ljudi odlaziti iz Hrvatske onamo gdje mogu zarađivati i živjeti bolje nego kod kuće.