Klub boraca - Tuku se profesori, biznismeni, liječnici, inženjeri…

Bol, krv, znoj i suze, no Rocky Balboa na kraju uvijek ostaje na nogama. Priča o ponosu, slavi i hrabrosti nije samo dio sage Sylvestera Stallonea o velikom boksaču s dna društva. I Marlon Brando bio je boksač i lučki radnik na dokovima New Yorka, Robert De Niro pak ‘razjareni bik’ iz Bronxa, a i Charlie Chaplin je kao skitnica u ‘Svjetlima velegrada’ ušao u boksački ring.

Nemoguće je izostaviti legendarnoga majstora borilačkih vještina Brucea Leeja na čijim su filmovima o borcu-pravedniku odrastali mnogi naraštaji. Iako ovih nekoliko filmskih primjera pruža otprilike uobičajen pogled na boksače i majstore borilačkih vještina kao samotnjake u borbi za opstanak, nije baš uvijek tako. Srazovi cijenjenih znalaca u borilačkim arenama privlače mnoštvo ljubitelja i u Hrvatskoj. Njihovim putem, makar rekreativno, krenuli su mnogi, čak i oni od kojih se to ne bi očekivalo. Naime, borilačkim sportovima bave se poslovnjaci, profesori, profesorice, liječnici, inženjeri, pa čak i jedan hrvatski zamjenik ministra, koji uglas poručuju da bavljenje tim zapravo plemenitim vještinama nije nimalo neobično. Tako se, vele, uči poštovanju protivnika, samopouzdanju, izdržljivosti  te prihvaćanju pobjeda i poraza kao dijela života.   

Boks je zabava Na zagrebačkom Ekonomskom fakultetu već dvije godine postoji boksački klub u kojem je danas sedmero tamošnjih profesora, profesorica i liječnik. Trenira ih prof. dr. sc. Vinko Belak koji se od tinejdžerskih godina bavi boksom. Smatra da kod nas vlada pogrešno mišljenje da intelektualcima sport nije jača strana. Primjerice, braća Vitalij i Vladimir Kličko, koji su bili prvaci svijeta u boksu, fakultetski su obrazovani ljudi; Vitalij je k tome doktor znanosti.

Cijeli tekst možete pročitati u novom broju Lidera.