Europska unija proteklih je tjedana i mjeseci razvila ozbiljan apetit za bilateralne trgovinske sporazume. Nakon povijesnog otvaranja pregovora sa SAD-om, koji bi mogli uroditi u najmanje dvije godine s najve-ćom zonom slobodne trgovine na svijetu, Unija je praktički zaključila trgovinski sporazum s Kanadom i poduzela prve korake prema bližoj suradnji s Kinom.
Premda bi prema službenim stajalištima eventualni sporazum s Amerikom predstavljao uspjeh bez premca, tijek pregovora s Kinom i vrijeme mogli bi takvo razmišljanje demantirati. Amerika svakako nudi velike mogućnosti europskim proizvođačima i davateljima usluga, ali Kina je drugo svjetsko gospodarstvo, koje prema procjenama neće još dugo biti na tom mjestu. Tržište od milijardu i 300 milijuna ljudi još uvijek je prilično zatvoreno, čvrsto kontrolirano i daleko od svoga potrošačkog maksimuma, ali usprkos tome već sada nudi velike mogućnosti europskim tvrtkama koje su tamo uspjele ostvariti relevantnu prisutnost.
Zahtjevnije nego sa SAD-om
Otvaranje tog tržišta, čemu se Europljani nadaju, povećalo bi poslovne mogućnosti do neslućenih razmjera, zbog čega je Vijeće ovoga tjedna odlučilo ovlastiti Komisiju za početak pregovora o investicijskom spora-zumu s tom zemljom. Prema kratkom priopćenju iz Vijeća, Komisija je dobila mandat pregovarati s Kinom o potpisivanju sporazuma, ali imajući u vidu dvije ključne stvari - bolju zaštitu investicija i otvoreniji pristup tržištu, što se odnosi na ‘oba smjera’, odnosno vrijedi i za europska ulaganja u Kinu, ali i kineska u Europu.
‘Glavni ciljevi sporazuma bili bi poboljšana zaštita europskih investicija u Kini i obrnuto, veća pravna si-gurnost u tretmanu europskih investitora u Kini, smanjenje barijera investiranju u Kinu i, kao rezultat, pove-ćanje bilateralnih investicija i bolji pristup kineskom tržištu’, stoji u odluci Vijeća.
Načelni je rok, slično kao i u slučaju pregovora s Amerikom, dvije i pol godine od otvaranja pregovora, iako bi razgovori s Kinom mogli biti teži i zahtjevniji nego s Amerikom.
Međusobni interes
Investicijski sporazum obuhvatom je manji od sporazuma o slobodnoj trgovini, ali prvi je korak prema bolje definiranoj gospodarskoj suradnji EU i Kine i većoj sigurnost europskih ulaganja. Što se Vijeća, odnosno Europske unije tiče, njihov je interes jasno definiran u investicijama, pristupu tržištu, javnoj nabavi i intelek-tualnom vlasništvu.
Kina je drugi najvažniji trgovinski partner Unije, odmah iza SAD-a, a EU je Kini najvažniji, što se prevodi u više od milijardu eura trgovinske razmjene. EU iz Kine uvozi najviše industrijska i potrošačka dobra poput strojeva, obuće, odjeće, igračaka i namještaja, a Kina iz Unije ‘robu s dodanom vrijednošću’, odnosno sofis-ticiranije proizvode poput strojeva i opreme, aviona, automobila i kemikalija. Usprkos iznimno sadržajnoj trgovinskoj razmjeni, europske investicije u Kinu tek su između dva i tri posto svih europskih investicija u inozemstvu, dovoljan povod za otvaranje razgovora o investicijskom sporazumu.
