Martić spas za Optima telekom vidi samo u partnerstvu s HT-om
Vlasnik i predsjednik Uprave Optima telekoma Matija Martić ne vidi drugog načina za spas svoje kompanije osim da upravljanje njome preuzme Hrvatski telekom. Proizlazi to iz novog Plana financijskog i operativnog restukturiranja Optima telekoma, koji je danas objavljen na stranicama Zagrebačke burze.
Po tom planu predlaže se da najveći vjerovnici Optima telekoma, a to su Zagrebačka banka i Hrvatski telekom, osiguraju strateško partnerstvo HT-a i Optima telekoma u kojem bi HT preuzeo upravljanje Optimom.
Optima je, obrazlaže se planom, 'među značajnijim vjerovnicima identificirala HT jedinim razborito relevantnim potencijalnim strateškim partnerom u postojećim okolnostima. S obzirom na HT-ovu tehnološko-poslovnu osnovu, ekspertizu i iskustovo u telekomunkacijskom poslovanju, Optima očekuje da bi strateško partnerstvo moglo omogućiti značajne koristi sinergija koje se postižu u takvom odnosu. Takvo strateško partnerstvo moglo bi omogućiti Optima telekomu postizanje značajnih sinergija u području troškova te generiranja potrebnih iznosa gotovine što bi omogućilo otplatu dugova, održavanja i razvoj Optima telekoma na tržištu integriranih telekomunikacijskih usluga na području Republike Hrvatske. S obzirom na udjel koji HT može steći konverzijom svojih tražbina u temeljni kapital OT-a, OT predlaže zasnivanje strrateškog partnerstva koje implicira očekivanje da će ZABA (kao najveći vjerovnik i prema prijedlogu budući najveći pojedinačni dioničar) prihvatiti prepuštanje HT_u svojih budućih upravljačkih prava. Time bi HT stekao prevladavajući utjecaj i kontrolu u Optima telekomu.'
Prvi je preduvjet za to, naravno, da na takav prijedlog pristanu Zagrebačka banka i Hrvatski telekom, kao najveći vjerovnici Optima telekoma, čiji je ukupan dug na dan 31. prosinca 2012. godine iznosio 1,1 milijardu kuna. Budući se na dva najveća vjerovnika odnosi oko pola tog iznosa, za pretpostaviti je da su i Zagrebačka banka i Hrvatski telekom dovedeni pred zid, odnosno, da i nemaju drugog izbora nego pristati na Martićev plan restrukturiranja kako ne bi ostali kratkih rukava.
Drugi je preduvjet da Martićev plan bude prihvatljiv Agenciji za zaštitu tržišnog natjecanja, obzirom na to da bi se radilo o strateškom partnerstvu između vodećeg pružatelja telekomunikacijskih usluga na hrvatskom tržištu te drugog alternativnog telekom operatera. Ako će AZTN gledati samo kvantitativne pokazatelje takve koncentracije, tu bi mogao nastati problem, jer bi strateško partnerstvo s Optima telekomom HT-u svakako donijelo jačanje njegove prevladavajuće pozicije na tržištu. No, ukoliko će AZTN svoju procjenu dozvoljenosti takve koncentracije temeljiti na širem pristupu tržištu, uz neka ograničenja i uvjete, mogao bi je i dozvoliti.
Naime, sigurno da bez strateškog partnera Optima telekom sa svojom prezaduženošću, nelikvidnošću i nesolventnošću, ne može preživjeti. U tom slučaju stečaj Optime bio bi neminovan. Ono o čemu će AZTN morati voditi računa je činjenica da je Martić strateškog partnera za Optima telekom bezuspješno tražio i ranije, odnosno da naprosto ne postoji drugi raspoloživi strateški partner za Optimu koji bi joj omogućio brzo i uspješno restrukturiranje osim Hrvatskog telekoma.
Drugo, u slučaju stečaja Optima telekoma njegovih bi oko 230 tisuća korisnika bilo prisiljeno promijeniti operatera, što znači da bi se većina njih ionako priklonila Hrvatskom telekomu. Nadalje, nestanak jednog takvog opertera s tržišta kao što je Optima telekom ostavio bi na telekom tržištu mnogo negativnije posljedice u smislu tržišne utakmice nego da upravljanje njime preuzme HT. O povjerenju korisnika u alternativne operatere da se i ne govori.
