Možete se sami obratiti Ustavnom sudu, ali ne i pokrenuti reviziju

Nedavno je hrvatska javnost imala prigodu pratiti jedno sudsko ročište u parničnom postupku u kojemu je tužitelju izrečena novčana kazna u visini od 10.000 hrvatskih kuna.

Iako se to jako rijetko događa, svi koji ili jesu parnične stranke ili to mogu postati u budućnosti trebaju znati i o čemu je u stvari riječ kako bi takve kazne izbjegli. Prema čl. 10. Zakona o parničnom postupku sud će kazniti novčanom kaznom od 500 do 10.000 kuna fizičku osobu, odnosno od 2500 do 50.000 kuna pravnu osobu koja teže zloupotrijebi prava koja joj pripadaju u postupku, ako tim zakonom nije drugačije određeno. Zakonodavac je upotrijebio pojam 'zlouporaba prava', koji je jako širok i u tome se krije rizik za svakog tko sudjeluje u postupku da ne učini nešto što je moguće podvesti pod taj pojam. Problem je i što je u istom članku u posebnom stavku izrijekom propisano da žalba izjavljena protiv rješenja o novčanoj kazni ne odgađa provedbu tog rješenja.
U praksi su zabilježeni čudni slučajevi u kojima je primjerice sud kao zloupotrebu prava tretirao podnesak u kojemu je napisano da je sud nešto nezakonito učinio, što je suca očito uvrijedilo kada je izrekao kaznu za takvo što. U svakom slučaju, treba paziti da se u pisanoj komunikaciji, ali i usmeno na ročištu, ne daje razloga za bilo kakvu kaznu i da se pazi na izraze koji se upotrebljavaju.

Pazite što govorite! U poslovnoj praksi mnogih, a posebno tzv. malih poduzetnika koji ne mogu angažirati visokostručnu pravnu uslugu odvjetnika za svaku svoju potrebu, čest je slučaj da stranka sama napiše neki podnesak. Čl. 89.a Zakona o parničnom postupku propisuje da stranku kao punomoćnik može zastupati samo odvjetnik, ako zakonom nije drugačije određeno, ali i osoba koja je s njome u radnom odnosu, ako je potpuno poslovno sposobna. To u biti znači da onoga tko nema zaposlenika mora zastupati odvjetnik ili se mora zastupati sam. Kao iznimka postoji i odredba prema kojoj stranku kao punomoćnik može zastupati srodnik po krvi u pravoj liniji, brat, sestra ili bračni drug - ako je potpuno poslovno sposoban i ako se ne bavi nadripisarstvom. No, prema čl. članku 91. ZPP-a, ako u parnicama o imovinskopravnim zahtjevima vrijednost predmeta spora prelazi 50.000 kuna, punomoćnici pravnih osoba mogu biti samo osobe koje imaju položen pravosudni ispit. To znači da tu ne dolazi u obzir ni zaposlenik ni srodnik bez pravosudnog ispita i takav je poduzetnik je 'osuđen' zastupati sam sebe. 

Ako se kao punomoćnik pojavi osoba koja ne može biti punomoćnikom prema odredbama članka 89.a toga zakona, sud će takvoj osobi uskratiti dalje zastupanje i o tome obavijestiti stranku, pri čemu žalba protiv rješenja o uskrati zastupanja ne zadržava provedbu rješenja. Ako utvrdi da punomoćnik koji nije odvjetnik nije sposoban obavljati tu dužnost, sud će upozoriti stranku na štetne posljedice koje mogu nastati zbog nepravilnog zastupanja.

Tko nema za odvjetnika... Iz navedenog proizlazi da je eventualni problem s tim tipom zastupanja ipak popravljiv. No, tako nije s ulaganjem revizije ako se ne poštuje izričita zakonska odredba iz čl. 91. prema kojoj stranka može podnijeti reviziju preko opunomoćenika koji je odvjetnik. Iznimno stranka može sama podnijeti reviziju ako ima položeni pravosudni ispit, odnosno za nju može reviziju podnijeti kao opunomoćenik osoba koja ju je prema odredbama toga ili kojega drugog zakona ovlaštena zastupati u tom svojstvu iako nije odvjetnik - ako ima položen pravosudni ispit. Praktično je svima zabranjeno odnosno spriječeno štititi svoja prava putem revizije iako su prije toga mogli bez ičije stručne pomoći sklopiti posao koji je doveo do sudskog spora. To je rješenje čudno i teško za obraniti posebno ako se uzme u obzir da takvo ograničenje ne postoji za obraćanje Ustavnom sudu Republike Hrvatske, kao ni Europskom sudu za ljudska prava.

Navedeno znači da je moguće da poduzetnik sam napiše reviziju i da mu, samo zato što nema pravosudni ispit taj pravni lijek bude odbačen kao nedopušten. Jako teško je povjerovati da su argumenti za takvo rješenje 'jači' od elementarne potrebe osigurati svakome pravo boriti se za ostvarenje svojih prava. To je još teže ako se uzme u obzir da danas mnogi istodobno podnose tzv. izvanrednu reviziju i (jer nije sigurno hoće li biti dopuštena, a ako se ne podnesu istodobno kasnije je kasno za ustavnu tužbu) ustavnu tužbu - praktično proizlazi da poduzetnik kojega je neki dužnik ozbiljno egzistencijalno ugrozio neplaćanjem može ostati i bez prava na pravni lijek ako nema sredstava za odvjetnika ili samo nema dovoljno vremena odvjetnika tek u toj fazi upoznati s problemom.