Nakon neoliberalnoga kapitalizma etatizam ili samoupravljanje

U posljednje vrijeme diljem eurozone o potrebi štednje kao alatu za izlazak iz krize žustro raspravljaju svi - fizičke osobe, kompanije te državna i europska gospodarstava.

I kao što se polariziraju rasprave u vezi s tim ulazimo li u ledeno ili doba globalnoga zatopljenja, tako i političari, makroekonomisti i strukovne udruge poduzetnika debatiraju o prioritetima, a i građani imaju priliku izjasniti se u TV ili internetskim anketama što misle o tome! Na mjerama štednje padaju europske vlade, bez obzira na to jesu li lijeve ili desne. Nadalje, sociolozi, filozofi, visoki crkveni dužnosnici i makroekonomisti pokušavaju dokučiti je li došao kraj neoliberalnom konceptu kapitalizma i što bi mogla biti njegova alternativa. Moj sin trenutačno u osmome razredu osnovne škole u povijesti uči o razdoblju prvih 50-ak godina prošloga stoljeća, posebice o prva dva svjetska rata. I dok on ponavlja gradivo naglas, ono što se može čuti o pojavama u to doba neodoljivo podsjeća na one današnje, čak i relativno nezainteresiranome slušaču.

Štedjeti ili trošiti? Povijest bi nam trebala dati priliku da s pomoću nje izbjegnemo loše scenarije, analiziramo alate koji su pomogli u rješavanju društvenih i međudržavnih problema, baš kao što se na poslovnim školama obrađuju određeni slučajevi iz prošlosti i studenti pokušavaju timski raspraviti o događajima i predložiti alternative, prepoznati uzroke i sl. Štedjeti ili trošiti? Vjerojatno oboje u isto vrijeme, u omjeru koji je moguć s obzirom na prihode. Jer vjerujem da se svi sjećaju 91. kad se kao osnovni problem gospodarstva navodila prevelika potrošnja, posebice građana. Sada velik broj poslovnih subjekata ima problem jer građani manje troše, a više štede. Očito se trošilo nenamjenski, pa je imovina građana isparila u padu dionica, vezana je u preskupoj nekretnini, cesti koja vodi nikamo ili haljinama koje su démodé. Jednako tako i gospodarski subjekti sredstva su investirali u više ili manje korisne projekte.

A najveći projekt trebao bi biti znanje (obrazovanje) i svatko tko investira u to, investira u budućnost. Sljedeći prioritet, kao u basni o cvrčku i mravu, trebala bi biti štednja za crne dane, u sigurnoj valuti ili nekome drugom asetu, jer su poslovni i društveni ciklusi neprekidna pojava. Dakle, ako uzimate kredit, s kamatama od 5 do 6%, moralo bi vam biti jasno da ćete cijelo razdoblje otplate ukupno otplatiti 150-ak posto inicijalnog iznosa. Nažalost, čak i ljudi koji se bave poduzetništvom ili su ekonomisti po struci katkad ne znaju koliko će ih ukupno krediti stajati te iz kojih će izvora ratu otplaćivati 9. ili 14. godinu otplate.

Lideri i komunikatori Što je alternativa neoliberalnome kapitalizmu? Pa vjerojatno su moguće dvije opcije. Jedna je državni etatizam s presudnim utjecajem države na prioritete u raspodjeli proračuna i nacionalnog bogatstva (koje države - EU ili nacionalne?). Ta opcija mogla bi igrati kod država koje su siromašnije i imaju lošiju strukturu stanovništva (manji prirast, velik broj umirovljenika, prevelik javni aparat). Druga opcija, država s elementima samoupravljanja, drži vodu kod bogatijih nacija. Moguć je i neki od miješanih modela tih dviju osnovnih alternativa.

Povijest nas uči da je ipak najveći napredak učinjen u liberalnijim razdobljima jer slobodno poduzetništvo oslobađa veliku dozu kreativnosti na svim razinama društva. Dakle, napuštati modele za koje nema jasne alternative nije laka (a možda ni mudra) odluka, potrebno je ipak korigirati na svim razinama. I na kraju najteža stvar. Jasno objasniti i odrediti smjer kada ste okruženi gomilom informacija i medija. Jer način komunikacije (a svakoj društvenoj skupini treba drugačiji način i ton komunikacije) često određuje sudbinu projekta. Ljudi nisu racionalna bića i često vole slijediti put koji im nalaže intuicija, a ne razum. Tko i kako komunicira katkad je važnije nego što se komunicira. Objasniti sinu uzroke svjetskih ratova je veoma komplicirano, a kamoli skupini ljudi složeni projekt koji donosi strukturne promjene, a ima limitirane resurse. Vjerojatno se i ovaj tjednik zove Lider jer upozorava na prioritet u gospodarstvu - obrazovati i povećati broj lidera na svim razinama. A svaki lider je i odličan komunikator i osoba koja može djelovati u ambi(poli)valentnim situacijama i razdobljima.