Ne šaljite e-poruku gradonačelniku, pozovite ga na kavu

Za zadružno povezivanje i interesno udruživanje nisu potrebni skupi uredi i menadžeri čiji se interesi svode na službeno vozilo, kreditnu karticu i mobitel, nego ostrašćenost, vizija i rad uz uporabu suvremene komunikacijske tehnologije.

U javnosti se gotovo u pravilu može čuti da nam za uspješan izlazak iz nezahvalna gospodarskog stanja nedostaju investicije. Zatim počne vrtoglava igra sa stotinama milijuna i milijardi eura kao da su to brodovi od papira koje izrađujemo na obali pa puštamo niz vodu prema svojim željama. Svakako, bez novca se ništa ne može početi.
Odredišne igre bez granica Međutim, prije nego što uopće nabavimo novac, glavno je preduvjet – unutarnje društveno povezivanje, i to na razini općine, grada, županije i zatim države kao cjeline. U tome su gotovo nepresušni izvori koji, dok još nemamo ništa, mogu uroditi prvim konkretnijim pomacima. Međutim, stvarnost koja nas okružuje pokazuje posve suprotno.
Pođimo, recimo, od turizma. Često se događa, primjerice, da se direktor turističke kompanije pismima i e-porukama uporno dopisuje s gradonačelnikom odredišta na kojem posluje, mudrujući tko bi od njih dvojice trebao nešto prvi učiniti, i to do prvih intenzivnijih dolazaka turista, kad se ratna sjekira privremeno zakopa, a svakodnevnicu zaokupi rješavanje svakodnevnih operativnih problema, često prouzročenih upravo tom nepravodobnom općom odredišnom pripremljenošću – umjesto da se obojica gotovo svakodnevno na prvoj jutarnjoj kavi dogovore o tome što i kako učiniti za boljitak lokacije od koje obojica žive, i figurativno i uistinu.
Ili, recimo, na plodnim slavonskim ravnima s dragocjenim izvorom, zemljom, nijedna politička opcija nije konkretno zasukala rukave i povezala mnoga obiteljska agrogospodarstva u učinkovite i aktivne holdinge tako da se u središnjici tih zadružnih holdinga formiraju racionalni i učinkoviti timovi za brendiranje i obradu domaćih i inozemnih prodajnih kanala te tehnologiju standardizirane proizvodnje u obliku postavljanja suvremenih tehnoloških standarda i nadzora nad njima.
Počnimo povezni faktor izlaska traktora na ulice, bunt, transformirati u novu kvalitetu novog zajedništva na izgrađenoj infrastrukturi, ali novim idejnim i kreativnim pristupom koji povezuje. Za početak, bez silnih milijuna. Milijuni će zatim, opet slikovito, doći sami po sebi.
Nisu potrebni skupi uredi Ključ za rješavanje naših problema upravo je u realnom povezivanju, a ne u nametnutome administrativnom, intelektualnom, kreativnom, tehnološkom i na kraju prodajnome klasterskom, u kojem će opće nadvisiti pojedinačno tako da na kraju pojedinačni interes izvuče veću konkretnu korist upravo iz ostvarenoga općeg, utemeljenog na sinergiji, dakle okrupnjivanju i intenziviranju svega najboljeg od pojedinačnoga.
Za takvo povezivanje nisu nam prijeko potrebna skupa inozemna studijska putovanja u kojima ćemo sa zavišću gledati i zatim danima prepričavati kako su to opet, povezujući se međusobno, napravili drugi. Za sustavno agrozadružno povezivanje i interesno udruživanje pak nisu potrebni skupi uredi i menadžeri čiji se osobni interesi svode na pravo na službeno vozilo, kreditnu karticu i mobitel – nego ostrašćenost, vizija i rad uz uporabu suvremene i svima nama dostupne komunikacijske tehnologije.
Komunicirajte interno Povezivanje ima i dva preduvjeta: interno komuniciranje i trajno upoznavanje s problematikom. Od, ponavljam, početne volje za zatomljivanje vlastitog ega, jutarnje kave kao sredstva, SMS-a, prigodnoga tematskog okupljanja, najavnog pisma i objave za medije do službenog dopisa kao vrha, a ne početka, konstruktivnog dijaloga i povezivanja. Dva junaka iz naše prve odredišne priče doista postoje i žive na nekoliko koraka jedan od drugoga. To gotovo ništa ne znači jer se ne vide tjednima, propuštajući tako zbog svoje neinformiranosti stotine prilika za veći i pojedinačni i zajednički rezultat.
Umjesto jala izazvanog upornim gledanjem u pun tanjur drugih napunimo prazan stol zajedničkim prepoznavanjem i povezivanjem pojedinih projekata i žrtvovanjem dijela vlastite udobnosti u korist opće! Utopija? Za sada ne vidim ništa bolje. Ako znate, slobodno predložite!  

Edvin Jurin
direktor Weber Shandwicka, grupacije McCann Ericksona Hrvatska
[email protected]