Nesreće se obično događaju drugima

Deset je mjeseci svijet brujao o spajanju američke agencije Omnicom i francuske agencije Publicis, velikom poslu koji je trebao rezultirati stvaranjem najvećeg holdinga na svijetu, vrijednog 35 milijardi američkih dolara.

A onda se nedavno dogodila drama. Možda je drama ipak predimenzionirana riječ. Marketinški prikladnijim rječnikom rečeno, dogodio se samo dramski preokret u kojem su Amerikanci i Francuzi ili, općenito, građani svijeta koji te marketinške i komunikacijske kompanije vode, objavili da se Omnicom i Publicis neće spojiti zbog previše izazova koji su im se našli na putu. U britanskoj agenciji WPP, globalnom lideru na tržištu oglašavanja, marketinga i komunikacija, sigurno im nisu previše zamjerili što su odustali od plana, kao i stvaranja opasnog im konkurenta koji je sjedište trebao imati u Londonu, a vladati oglasnom industrijom iz Nizozemske.

Prolazi sve Vođeni onom čerčilijanskom da kad prolazimo kroz pakao treba samo nastaviti hodati, marketingaši, bez obzira na to u kojoj agenciji (ili kompaniji ili organizaciji) radili, jedni su od suvremenih homo universalisa koji znaju da sve kad-tad prođe. I spajanja i preuzimanja i predstečajne nagodbe i bankroti. Katkad treba zadržati dah, katkad duboko uzdahnuti. Izdahnu samo oni čiji je trenutak došao jer nisu više dovoljno otporni na poremećaje koji se događaju na tržištu okaljanom različitim audio-vizualnim sadržajima sumnjive kvalitete. Ili više nemaju dobrih ideja. Ili se ne prilagođavaju velikim podacima: ne paze na brojke ili se možda na njih previše oslanjaju. Možda ih ne znaju protumačiti ili slijepo vjeruju u vlastitu kreativnost. Zapravo, možda izdahnu bezveze, tragikomično, samo zato što ih je, eto, jabuka pogodila u glavu, ali na nezgodno mjesto, baš u trenutku smišljanja neke ajnštajnovski briljantne ideje. Nesreće se, zar ne, događaju obično drugima. One s pogubnim posljedicama, nadajmo se, rijetko nama.

Diše i diše Bez obzira ulazile li njihove promjene i preslagivanja u kategoriju nesretnih, manje sretnih ili logičnih slučajeva, i domaće marketinško tržište nastavlja uzdisati, zadržava dah, ali diše unatoč svima i svemu. Koliko god se autsajderima na tržištu moglo činiti da se ništa dramatično ne mijenja u oglasnoj industriji, insajderi sigurno imaju što za reći o stanju u njihovoj branši dok čavrljavaju po kavanima, pričaju ‘off the records’, dogovaraju transfere. Promatrači sa strane mogu i na rang-listama stotinu najvećih hrvatskih oglasnih agencija i agencijskih grupa koje Lider iz godine u godinu objavljuje u svojem specijalnom izdanju ‘Agencijsko bilo’ uočiti pomake.