Partnerski sporazum s EU prilika za novi dogovor o razvoju

Protekle dane obilježila su dva događaja. Prvi od njih je referendumu o braku. Njegova ključna poruka odnosi se na pasivnost građana jer njih 62,10 posto nije sudjelovalo u njemu.

Drugi događaj vezan je uz predstavljanje ‘Bijele knjige’ Udruženja stranih ulagača u kojoj se navodi pet ključnih problema (pravna nesigurnost, porezne obveze, parafiskalni nameti, sporost i kompliciranost javne uprave i pravosuđa, rigidnost tržišta rada) koji negativno utječu na poslovnu klimu u Hrvatskoj.

Dva scenarija Prije nekog vremena napisao sam materijal "Od ‘reforme radnog zakonodavstva’ prema ‘transformaciji tržišta rada’“ u kojem najprije analiziram postojeći način vođenja procesa izmjena Zakona o radu, a zatim predlažem alternativni pristup. Sastavni dio tog pristupa jest izrada scenarija budućnosti Hrvatske do 2020. Na osnovi postavke kako će na budućnost Hrvatske najviše utjecati sposobnosti države i stupanj aktivizma građana kreirana su dva ključna scenarija.
Prvi je 'Razlaz'. U njemu se opisuje budućnost u kojoj se odgađanjem provođenja strukturnih reformi produbljuju problemi, što s vremenom izaziva erupciju nezadovoljstva. Na taj izazov, prema ovom scenariju, vlada odgovara represijom, čime se produbljuje začarani krug sukoba i propadanja.
Prema drugom scenariju znakovita naziva 'Ići zajedno', suradnja predstavnika državnih institucija, poslovnog i civilnog sektora pridonosi kreiranju zajedničke vizije budućnosti te pokretanju strateških inicijativa usmjerenih prema njezinu ispunjenju. Provedba ovog scenarija puna je izazova i sukoba. No spremnost lidera iz sva tri sektora da iznova kreiraju rješenja koja vode računa o dugoročnim interesima svih strana omogućuju da se oni prevladaju.
Uvodno spomenuta pasivnost građana te pet ključnih ulagačkih problema iz 'Bijele knjige' pokazuju da stvari u nas teku u skladu sa scenarijem 'Razlaz'.
No budućnost Hrvatske nije zadana! Ona ovisi o današnjim odlukama. U ovom trenutku Hrvatska je na raskrižju. Jedan put predstavlja scenarij 'Razlaz'. On je preslikavanje starih obrazaca razmišljanja i djelovanja, putovanje u nepoznatu budućnost pogleda prikovanog za retrovizor. Drugi put predstavlja scenarij 'Ići zajedno'. Stoga je jedino pravo pitanje u ovom trenutku: Kako napraviti zaokret od 'Razlaza' prema scenariju 'Ići zajedno'?

Promjena smjera razvoja S obzirom na to da je riječ o promjeni smjera razvoja društva, najbrže i najdjelotvornije bilo bi pokretanje inicijative ‘top-down’. Takav je bio sporazum 'Partnerstvo za razvoj' koji su potkraj 2001. potpisali Vlada, sindikati i poslodavci. Ondje se spominjalo preuzimanje pune odgovornosti svih socijalnih i političkih snaga, mobilizacija svih društvenih skupina i ljudskih potencijala, puna afirmacija načela tripartizma i postizanja konsenzusa o najvažnijim pitanjima. Autor ovog članka ne sjeća se jasnijeg i snažnijeg primjera liderstva na ovim prostorima u posljednjih 20-ak godina. Nažalost, kasniji događaji upućivali su na nedostatak volje i liderskih sposobnosti potrebnih za dosljednu provedbu te inicijative.
Kao i obično, neuspjeh sporazuma rezultanta je djelovanja niza čimbenika. Možda je najvažniji od njih taj što je 23. listopada 2001. Ministarstvo financija uputilo pismo namjere Svjetskoj banci. Povod za to bio je Vladin zahtjev za dodjelu zajma za strukturnu prilagodbu. U pismu je predložen program strukturnih reformi: koordinacija i upravljanje u kreiranju ekonomske politike; fiskalna disciplina; tržišne institucije i konkurentnost gospodarstva; tržište rada; socijalna zaštita.
U trenutku potpisivanja sporazuma sindikati nisu znali za pismo namjere. Nakon njegova objavljivanja SSSH je istupio iz Partnerstva za razvoj pa taj dokument nikad nije zaživio.
Događaj koji bi mogao (i trebao) omogućiti pokretanje slične inicijative u ovom trenutku jest najavljeni Partnerski sporazum koji bi Hrvatska trebala sklopiti s EU 2014. To bi trebao biti ključni dokument za povlačenje novca iz fondova EU do 2020. No da bi se izbjegle zamke koje su rezultirale neuspjehom sporazuma s početka stoljeća, potrebne su izmjene u vođenju tog procesa.
Paralelno s 'top-downom', trebalo bi pokrenuti i inicijative 'bottom-up' koje bi tijekom vremena pridonijele nastanku društvenog pokreta. Naime, demokracija i razvoj rezultanta su odnosa između države i njezinih građana. Samo snažan, dobro organiziran društveni pokret može osigurati trajno održavanje kvalitetnih odnosa.