Političari izbjegavaju strukturne reforme jer traju dulje od mandata

Ulazak Hrvatske u Europsku uniju zasigurno je jedan od najvažnijih političkih, društvenih i ekonomskih događaja od osamostaljenja.

Članstvo u elitnome političkom klubu traži više nego što daje, pa prema tome česta opsesija u javnosti da će Hrvatska ulaskom u EU dobiti čarobni štapić za rješenje svih problema najobičnija je zabluda. Elitni klub očekuje da se član i ponaša kako naziv govori: odgovorno, sposobno, kvalitetno, da bude dostojan partner, a ne da se stalno pojavljuje s problemima i traži pomoć. Naime, svaki član elitnoga kluba ima svoje probleme koje mora rješavati i u pravilu nema vremena za tuđe probleme. Hrvatski političari tako se ne bi trebali baviti ponajprije općim društvenim temama i njima puniti novinske stupce, nego ozbiljnim poslom pokretanja gospodarstva. Pri tome se ne bi trebali baviti time komu će se dati neka subvencija, pomoć, kredit, jamstvo i slično, nego strukturnim reformama koje bi povećale konkurentnost cijele ekonomije.

Smanjenje previsokog standarda Zašto se o strukturnim reformama tako malo piše i govori? Razlog je jednostavan: nitko ne želi podnijeti teret promjena i sniziti sadašnji standard, ma koliko bio nerealan. Svaki poduzetnik intuitivno vrlo dobro zna što mu je činiti kad posao krene nizbrdo. Pri tome je njegova velika prednost da to može obaviti brzo i da zna zašto to radi. Političari pak strukturne reforme (smanjenje društvenih troškova za ekonomiju) izbjegavaju kad god to mogu, dok problem toliko ne eskalira da nema drugog rješenja. Naime, oni ne žele u svom mandatu postati nepopularni zbog strukturnih reformi i provesti reforme za neku drugu vlast koja eventualno dolazi poslije njih. Strukturne reforme traju nekoliko godina, a onda još treba nekoliko godina da se vide rezultati; nema brzih rješenja. Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj već godinama jedanput na godinu objavljuje publikaciju u kojoj detaljno opisuje koje se strukturne reforme poduzimaju u zemljama članicama OECD-a kako bi se stvorili uvjeti za poticanje konkurentnosti i ekonomskog rasta. Ekonomska kriza pokazala je kako je odziv političara i nositelja ekonomske politike za provedbu strukturnih reformi mnogo veći tijekom i nakon krize nego što je bio prije financije krize (2008.). Posljedica je to traganja za formulom koja će potaknuti ekonomski rast.

Porezi i obrazovanje Katkad se može čuti ili pročitati da bi bilo mnogo lakše smanjivati javni dug da ekonomski rastemo ili da bi bilo mnogo lakše provoditi strukturne reforme da ekonomski rastemo itd. Nažalost, u stvarnosti to funkcionira tako da političari kao nositelji ekonomske politike ne žele čuti za strukturne reforme dok se ekonomski raste; kad pak izbije kriza i kad nema rasta, onda se proteže fraza da su strukturne reforme teško provedive.
Koje su to strukturne reforme za poticanje konkurentnosti? Recimo, porezne reforme koje su pogodne za ekonomski rast mogu ojačati komponentu rada važnu za oporavak, a mogu pomoći i fiskalnoj konsolidaciji ako povećavaju porezne prihode. Smanjenje poreznog troška uključuje povećanje produktivnosti porezne administracije, usmjeravanje poreznog opterećenja prema poreznoj osnovici koja manje opterećuje zapošljavanje i ekonomski rast, kao što je oporezivanje nekretnina i krajnje potrošnje, te uvođenje ekoloških poreza.
Nužno je povećati produktivnost rada, za što je preporuka poboljšati i reformirati sustav obrazovanja. U tom kontekstu važno je također smanjiti oporezivanje rada, odgoditi efektivne godine umirovljenja, reformirati shemu privremene nesposobnosti za rad (bolovanja) i ojačati aktivne politike na tržištu rada. Pod aktivnom politikom smatra se povećanje resursa za pomoć u aktivnom traženju posla, zatim izobrazba za nezaposlene te sheme za subvencioniranje otvaranja novih radnih mjesta. Jedna od mjera za tržište rada provedena u dvije trećine zemalja OECD-a kako bi se ublažio gubitak radnih mjesta jest skraćeno radno vrijeme.
Kako bi se povećala produktivnost rada već za jedan naraštaj, važno je reformirati sustav obrazovanja i uložiti u ljudski kapital. Dug je popis prijedloga za reformu obrazovanja i ne bi stao u ovaj članak, ali kreatori ekonomske politike mogu je pronaći na www.oecd.org. Strukturne su mjere poznate, testirane u praksi u posljednjih pet godina krize, a izvučene su i lekcije, dakle zna se koja reforma psotiže najbolje rezultate, jedino treba donijeti odluku o pokretanju strukturnih reformi i početi ih provoditi, što hrvatska ekonomija treba kao što pustinja treba vodu.

piše Dr.sc. Ante Žigman
viši savjetnik u Uredu guvernera HNB-u
i viši predavač na ZŠEM-u