Previše je kondicionala da bi bilo optimizma

S obzirom na to da sam jedna od rijetkih koji su se lani i preklani čvrsto uhvatili za prognoze Ante Babića, dežurnog optimista među ekonomistima, da će članstvo Hrvatske u Europskoj uniji onako, samo po sebi, donijeti hrvatskom gospodarstvu nekakav rast, sama sam sebe proglasila hrvatskim viceprvakom optimizma.

Vjerojatnost da postanem prvak, mislila sam, gotovo i ne postoji sve dok je Branko Grčić potpredsjednik Vlade. No kad je prije nekoliko dana u redakciju stigao Grčićev autorski članak za ovaj Liderov specijal, s nevjericom sam ustanovila da mi šampionska titula najvećeg optimista u državi više nije tako nedostižna.

Svratite pozornost na ono što kaže potpredsjednik Vlade: ‘AKO se taj rast (misli na industrijsku proizvodnju i izvoz, nap. a.) nastavi, a sva su očekivanja da će tako biti, te povećamo li osobnu potrošnju mjerama kao što je izmjena poreza na dohodak kojima će se povećati plaće za milijun građana, uz najavljene investicije sufinancirane iz fondova EU MOGLI bismo napokon ostvariti pozitivnu stopu BDP- a.’  Čitaj: ništa od rasta. Previše je tu kondicionala u samo jednoj rečenici.

Zanimljivo je, međutim, da su biznismeni koji su se odazvali našem pozivu (svima velika hvala!) da s čitateljima podijele svoja razmišljanja o tome što nam u poslovnom smislu donosi 2015., mahom, uza sve za- drške povezane s makroekonomskim uvjetima, prilično optimistični kad je riječ o njihovim kompanijama, njihovu mikrookružju. Jest, bit će teško, kažu, ali pronašli su načine da im bude manje teško nego drugima. Kako bi rekla Gordana Kovačević, predsjednica Ericssona Nikole Tesle, ‘kao pojedinci ili timovi, pa čak i kompanije, možemo dosegnuti sâm Olimp, a istodobno kao društvo nismo u stanju postići konsenzus ni u vezi sa strateškim stvarima o ko- jima ovisi budućnost naše djece’.

Doista, u hrvatskom gospodarskom prostoru sve je širi jaz između uspješnih pojedinaca i kompanija s jedne strane i neuspjeha nacionalne ekonomije u cjelini. U čemu je problem? Svakako, ali ne i jedino, u Vladi koja u protekle tri godine nije imala dovoljno kuraže za strukturne reforme. Još više u tome što poduzetnici koji su pisali za naš specijal, nažalost, nisu prosjek i presjek hrvatskoga gospodarstva, nego je ipak riječ o gospodarskoj kremi. I još jednom nažalost – takve je kreme u Hrvatskoj premalo. Ne postoji dovoljno velika kritična masa uspješnih kompanija kako bi i gospodarstvo u cjelini bilo uspješno.

Tako i ja svoj optimizam podgrijavam upravo na tome da će brojni poduzetnici uz ostvarenje Grčićevih kondicionala ubrzati svoj ritam i priključiti se kremi. Ne ako, već kada to učine, rast gospodarstva u cjelini bit će neizbježan. Ne ako, već kada, pa makar i u godini koju smo proglasili ‘godinom bez iluzija’, moji izgledi da postanem državni prvak u optimizmu povećat će se. Sorry, potpredsjedniče Vlade, morat ćete se malo više potruditi!