Novi sedmogodišnji proračun Europske unije završeno je pitanje već neko vrijeme, bar formalno, no iako se većini europske javnosti tako ne čini, borbe za godišnje proračune EU itekako se nastavljaju.
Štoviše, sudeći prema reakciji povjerenika za proračun Jaceka Dominika, sukobi između triju glavnih institucija počeli su se pojačavati. Najveći je razdor na liniji Komisija - Vijeće, ali i unutar Vijeća koje se sudara samo sa sobom i vlastitim deklariranim ciljevima. Dominik je prošli tjedan olakšao dušu na interinstitucionalnom sastanku ne skrivajući frustriranost ponašanjem Vijeća prema realizaciji godišnjih proračuna EU. Najveći je problem, kao i pri donošenju novoga sedmogodišnjeg proračuna, upornost nekoliko država članica koje inzistiraju na rezanju.
Posebno je bilo zanimljivo Dominikovo objašnjenje kako novac iz proračuna EU ne ide onako kako se često vjeruje, od bogatijih zemalja prema siromašnima.
Tko je zapravo korisnik - Slika konačnih korisnika razlikuje se ovisno o promatranoj razini prijenosa. Ako gledate samo globalni transfer od Bruxellesa prema glavnim gradovima, vidjet ćete neke poznate neto uplatiteljice. No ako pogledate tko zapravo šalje fakturu za iznos, to često potpuno mijenja regiju i ide u sasvim drugom smjeru, u trezor sasvim druge zemlje - rekao je Dominik poslije novinarima.
Konkretno, neke države, čija imena ne bi trebalo biti preteško pogoditi, žele nov rez u proračunu za sljedeću godinu od 1,3 milijarde eura, u gospodarskom rastu i zapošljavanju. To je u izravnoj suprotnosti s ciljevima koje si je EU u cjelini nametnuo, ali, na kraju krajeva, i sa zdravim razumom. Ako negdje ne treba rezati, to je poticanje rasta i zaposlenosti. Drugi, pomalo nestvaran problem koji očito izluđuje Dominika i Komisiju nakupljanje je isplata za prošlu godinu.
Zaostale isplate Naime, svi računi koji stignu na naplatu nakon listopada prenose se u sljedeći proračun. Ta je praksa u posljednje tri godine prouzročila veliku neravnotežu jer se svake godine najprije mora počistiti oveća količina zaostalih isplata koja onda nagrize proračun za tekuću godinu. I tako iz godine u godinu, zbog čega se proračun stalno mora rebalansirati .
Stvari su otišle toliko daleko da je iznos zaostalih plaćanja sada 23 milijarde eura i u nekim stavkama čini pola tekućeg proračuna. Primjerice, pola proračuna za kohezijsku politiku potrošeno je do 2. siječnja. Europska unija zato ima problema s plaćanjem svojih ra-čuna iako bi njezin proračun trebao imati najmanje takvih problema na svijetu. Kašnjenje, inače, znači i zatezne kamate. - Proračun EU talac je nacionalnih politika posljednjih nekoliko godina. To postaje opasno. Države pokušavaju okriviti Bruxelles i europski proračun za probleme koje same stvaraju u svojim proračunima. Europski proračun samo je jedan posto bruto domaćega dohotka EU, što nije velik teret - objasnio je Dominik.
